Pismo
Već dugo godina imam problem da ne mogu prići curi. Nemam taj problem uvijek, ali kako vrijeme prolazi, to mi je sve teže. Na primjer, kada sam u izlasku i vidim curu koja mi se sviđa, pogledamo se, ona mi se nasmije i ja želim prići, ali ne mogu i pritom nemam nikakve misli ni osjećaje. Nemam taj problem, na primjer, kada trebam neku curu pitati koliko je sati ili tako nešto. Prije nekoliko godina prilazio sam curama bez problema, a kad ne bih mogao, osjetio bih kao neki strah ili tjeskobu, sada više ništa ne osjećam. Pretjerano pijem i pušim zbog toga. Stvorio sam te loše navike jer sam isfrustriran tim problemom. Nekako sve u životu mogu riješiti, samo to ne mogu. Taj problem utječe i na ostale aspekte mog života jer se ne osjećam slobodno.
Odgovor
Iz Vašeg upita dojma sam da vas navedeni problem u velikoj mjeri ometa u svakodnevnom funkcioniranju. Ono što ljude često “blokira” u ostvarivanju različitih socijalnih kontakata (npr. javni nastup, poslovni sastanci, ispitne situacije u školi/na fakultetu, pristupanje potencijalnom partneru/partnerici, gledanje osoba u oči, konzumacija hrane ili pića na javnim mjestima, korištenje javnih toaleta, razgovor s autoritetima i sl.) jest socijalna tjeskoba, odnosno strah koji se javlja u društvenim situacijama, a u čijoj podlozi može biti niz iskrivljenih, nefunkcionalnih misli i vjerovanja, poput onoga da će se osramotiti, da će reći nešto neprimjereno/glupo, da će ispasti nesposobni i slično. Također, socijalno tjeskobne osobe često strahuju da će drugi ljudi vidjeti znakove tjeskobe na njima poput pojačanog crvenila, drhtanja, znojenja te se osjećaju kao da su u centru pažnje drugih ljudi i da će ih oni procjenjivati ili kritizirati te su sklone povlačenju iz društvenih situacija koje im pričinjavaju nelagodu, što sužava kvalitetu njihova društvenog života i može onemogućiti ostvarenje njihovih osobnih potencijala i ciljeva.
Opisujete pojačanu konzumaciju cigareta i alkohola, kojima si ljudi često nastoje pomoći i ublažiti tjeskobu koju osjećaju, no nažalost takva ponašanja pružaju nam samo kratkotrajnu “utjehu” i dugoročno nisu efikasna u rješavanju teškoća s kojima se nosimo. Potražiti psihološku podršku i savjet svakako je prvi korak ka rješenju, a ujedno pokazuje Vašu zrelost i spremnost na promjenu. Nažalost, ne mogu vam ponuditi “brzo” rješenje putem ovoga teksta, no uputila bih Vas na uključivanje u tretman psihologa/psihoterapeuta prema Vašem odabiru. U Rijeci djeluje niz stručnjaka, jednako u privatnim praksama, kao i u ustanovama zdravstvene skrbi (domovi zdravlja, KBC) gdje se može dobiti kvalitetna stručna podrška i pomoć. Moram još napomenuti da je savjetodavni tretman proces kojem treba vremena kako bi se efekti istoga mogli vidjeti u Vašem svakodnevnom životu, odnosno potrebno je određeno vrijeme da bi došlo do željene promjene. No ovakvi tretmani vrijedni su izdvojenog vremena i vjerujem da ćete uz podršku terapeuta/psihologa uspjeti prevladati opisani problem ili barem umanjiti njegov intenzitet tako da više ne ometa vaše svakodnevno funkcioniranje, odnosno da Vas ne priječi u ostvarivanju romantičnih odnosa.
Iva Kirša, psihologinja
