Pismo
Imam jako često napadaje panike, pri čemu, odjedanput, bez ikakva razloga, osjetim jaku mučninu u želucu, ostajem bez zraka iako sam na otvorenom, imam osjećaj kao da me netko guši. Imam velikih problema s javnim nastupom; kada moram izaći pred ljude glas mi drhti, ruke i noge mi drhte i srce mi jako kuca. I jednostavno se želim riješiti straha od ljudi, neuspjeha, želim živjeti mirnim i ugodnim životom bez konstantnog straha.
Odgovor
Dobar dan djevojko,
hvala ti na pitanju i brizi za vlastito mentalno zdravlje.
Da, ovi tjelesni simptomi koje opisuješ prate, odnosno uobičajeno se javljaju u trenutku nastanka paničnog napada. Kažeš da se to često ponavlja – da li tjedno, mjesečno, svakodnevno? Što tada činiš? Koliko to ometa tvoju svakodnevicu? Vjerojatno si već tražila kako si u tim trenucima možeš pomoći, no nije naodmet ponoviti i proširiti razumijevanje iako to već znaš.
U trenucima napada, strah preuzima kontrolu nad našim mislima, osjećajima, disanjem. Jako se lako tada izgubiti. Ti možda, iako svjesno znaš da je napad prolazan i nije životno ugrožavajući, u tom trenutku izgubiš tu spoznaju. Javi se izrazita neugoda, možda i misli o nekom katastrofičnom ishodu, koje te preplave, obuzmu te cijelu kao da će trajati zauvijek.
Što tada učiniti? Vratiti kontrolu. Kako? Pokušaj polaganim, dubokim, trbušnim udisajima fokusiranima na udah i izdah kako bi tijelo dobilo informaciju da je “sve u redu”. Možda ti može pomoći i usredotočenost na sadašnji trenutak, primjerice nabrajanje 7 stvari koje vidiš, 3 zvuka koja čuješ, kakav ti je okus u ustima te polaganje dlana na nešto čvrsto ili nešto hladno…
Jesi li to već pokušala u praksi? Jeli te unaprijed strah da će se ovo neugodno iskustvo ponavljano događati? Opisuješ osjećaj mučnine. Jesi li ga ikada iskusila, a da nije bio povezan s napadom panike? Čini mi se važnim iskusiti i znati da se neki od simptoma koje si opisala javljaju i u potpuno različitim situacijama. Mučnina nakon vožnje u zavojima, vrtoglavica nakon vrtuljka u lunaparku, ubrzano lupanje srca kada smo jako uzbuđeni…
Jesi li povjerila bliskoj osobi što proživljavaš ili si sama u tome? Imaš li nekoga s kime to možeš podijeliti, ta osoba ti može biti od velike pomoći. Može naučiti brinuti se o tebi kada te obuzmu takvi osjećaji. Može ti postavljati prije navedena pitanja kako bi ostala ovdje i sada.
Ako sama prolaziš kroz ovo, tada je najmudrije ući u savezništvo s paničnim napadom. Za početak bi mu mogla dati neki simpatičniji nadimak. Možeš ga i zamisliti, do detalja ako želiš!
Zašto i kako napad panike za tebe može biti poticajan, čak i pozitivan, iako je u osnovi nelagodan? Zašto je važan? Što nam govori? Svakako, nešto ti želi reći. Kao posljedica čega je u nekom trenutku nastao? Razmišljam da ti ponudim neke ideje pa da vidiš jesu li one za tebe primjenjive. Na primjer, kako ti se čini ideja da je napad panike generalno poziv na neku promjenu?! Možda je to ujedno znak spremnosti na tu promjenu? Možda se javi da podsjeti kako u životu ne možemo baš sve kontrolirati?
Svi mi smo odrastanjem razvijali različite sisteme kako bismo se prilagodili svijetu oko sebe i preživjeli. U ovom kontekstu, kako ti se čini ideja da je panični napad crvena lampica, kao u automobilima, da je naš mehanizam adaptacije uspješno služio dugi niz godina i da je sada vrijeme za “generalku” kako bi ga zamijenili novim, funkcionalnim?
I još bih se samo osvrnula na strah od javnog nastupa koji spominješ. Jedan od najprisutnijih i najčešćih strahova kod ljudi upravo je strah od javnog nastupa. Mislim da se taj strah kod mene oduvijek osjeća kao doma: J Najradije bih u ljekarnu po duplu dozu tableta protiv toga straha.
Zato nisam mislila puno o njemu dužiti s obzirom na to da si studentica i da je iza tebe puno uspješnih seminara, ispita, prezentacija i niz takvih “izlaganja” začinjenih s malo nelagode koja je tu da te pogura naprijed da vidiš da možeš i to!
Naravno, ako procjenjuješ da ti je potrebna stručna pomoć, učini to za sebe. Sve je to jedan dugotrajan proces koji te jača i osnažuje, koji te vodi putem osvjetljivanja i dopuštanja sebi vlastitu autentičnost. Za mene je to sloboda. Što je vrjednije toga?
Ana Fabijan, psihologinja
