Pismo
Već se desetak godina mučim s prehranom i povraćam hranu koju pojedem, prejedam se ili nenormalno uzimam laksative. Također imam “manične” (valjda) epizode i “depresivna” razdoblja života (svaka 2 – 3 tjedna otprilike). Imam problema i s prihvaćanjem/priznavanjem osjećaja i situacija, živim u svojoj nekoj izmišljenoj stvarnosti i uvjeravam samu sebe da su stvari drukčije nego što jesu.
Odgovor
Poremećaji hranjenja uglavnom se javljaju u mlađoj životnoj dobi i adolescenciji. Za njih je karakterističan poremećen odnos prema hrani, negativna slika o svom tijelu te narušeno samopoštovanje. Tri su osnovna tipa poremećaja hranjenja: anoreksija, bulimija i kompulzivno prejedanje. Poremećaji hranjenja nastaju kao posljedica spleta bioloških, psiholoških i sociokulturalnih faktora koji međusobno utječu jedni na druge.
Odnos prema hrani si opisala značajno narušenim. Za anoreksiju je karakteristična iskrivljena slika tijela, zbog čega osoba reducira kalorijski unos. No to ne mora značiti samo stroga dijeta i kompulzivno vježbanje, već se nakon unosa hrane tijelo „čisti“ povraćanjem, uzimanjem laksativa i sl. Kod bulimije su prisutne epizode prejedanja koje karakterizira gubitak kontrole nad unosom hrane te je najčešće riječ o konzumaciji velikih količina hrane i posljedično korištenjem ponašanja „čišćenja“ kako bi se izbjeglo dobivanje na težini.
S obzirom na to da tvoji problemi traju već desetak godina, je li ikad tvoje zdravstveno stanje bilo značajno ugroženo? Je li tvoja okolina svjesna problema s kojima se nosiš? Jesi li ikada potražila pomoć?
Također, opisuješ promjene raspoloženja. U kojoj mjeri utječu na kvalitetu tvoga života i koliko su intenzivne? Kada je riječ tome, poremećaji raspoloženja često rezultiraju narušenim interpersonalnim odnosima i otežanim svakodnevnim funkcioniranjem. Raspoloženje može biti normalno, povišeno (hipomanično ili manično, ovisi o težini poremećaja) i/ili sniženo i tada govorimo o depresiji. Kod nekih ljudi takva se stanja znaju izmjenjivati i tada govorimo o bipolarnom poremećaju. Važno je istaknuti da se u svakodnevnom govoru često služimo psihijatrijskim izrazima i onda kada zapravo nije riječ o psihijatrijskim poremećajima jer ako je riječ o pravoj dijagnozi, to su stanja značajne promjene raspoloženja pod čijim se utjecajem mijenja sveukupno mišljenje, opažanje, tjelesno stanje i ponašanje. Poremećaji raspoloženja podrazumijevaju duševne poremećaje u kojima se osnovne psihopatološke promjene odvijaju na nivou raspoloženja, a prate ih i promjene u nekim drugim psihičkim i tjelesnim funkcijama. Takvo stanje utječe na promjenu aktivnosti, kognitivnih kapaciteta te poremećen biološki ritam (hranjenje, spavanje…)
Katkad nam je teško živjeti u realitetu pa se koristimo različitim strategijama kako bi negirali ili izbjegli suočavanje sa stresnim životnim situacijama. Tada se služimo tzv. zaštitničkim ponašanjima; primjerice, okružujemo se ljudima koji potkrepljuju naša razmišljanja i ne kritiziraju nas, skloni smo eksternalizaciji krivnje (drugi su krivi) i sl.
Smatram da je nužno potražiti stručnu pomoć za trenutačnu situaciju i probleme s kojima se toliko dugo nosiš. Vjerujem da bi bilo važno obratiti se psihijatru, za što možeš zatražiti uputnicu. Odabrani psihijatar uputit će te u daljnje oblike pomoći.
Tamara Milovanović, psihologinja
