Pitanje
Muči me ovo razdoblje u korona krizi. Što će biti s mladima? Mladi se moraju družiti i zabavljati, a to je teško izvedivo u trenutačnoj situaciji. Muči me to što imam dvadeset i jednu godinu, a nemam curu.
Odgovor
COVID-19 uvelike je promijenio naše živote i svakome od nas nešto „ukrao“. Iz tvoje rečenice razumijem da ti se čini da ti je oduzeta mogućnost zabave i druženja s vršnjacima. To i jest jedna od najznačajnijih potreba adolescenata i razumljivo je da ti je zbog toga teško.
U aktualnoj situaciji masovna okupljanja mladih i druženja u klubovima smatraju se jednim od važnijih žarišta bolesti (dakako, ne i jedinim) koji su posljednjih mjeseci doveli do utrostručavanja udjela zaraženih među mladima, a samim time i do povećanja broja drugih oboljelih. Stoga su i naš Stožer, ali i vlade drugih zemalja te WHO pozvali mlade da se odgovorno ponašaju. S obzirom na to da sam u tvojim podacima, koji su mi dostupni, uočila da imaš kroničnu bolest, ta je uputa svakako važna za tvoje zdravlje i tvoju sigurnost!
Neću pisati o tome što jest odgovorno ponašanje (jer takvih uputa ne nedostaje u medijskom prostoru), ali želim istaknuti da to ne znači prestati se družiti i zabavljati, već prilagoditi oblike zabave i druženja trenutačnoj situaciji. Virtualne aktivnosti mladima su jako zanimljive, a iako se roditelji često žale upravo na takav oblik druženja, sada je to postalo više nego prihvatljivo. Ja sam osobno pobornik druženja vani, a priroda pruža mnogobrojne i nerizične mogućnosti – šetnje, planinarenje, vožnju biciklom… ili samo boravak u parku. I dalje su dostupne razne aktivnosti u zatvorenim prostorima uz ograničen broj osoba i prostornu distancu: kartanje, društvene igre, vicevi, pjevanje ili zajedničko slušanje glazbe, pričanje o svemu i svačemu…
Ernest Hemingway je rekao: „Ne razmišljaj o onome čega nemaš. Razmišljaj o tome što možeš učiniti s onime što imaš.“ Možda upravo potreba za prilagodbom potakne vašu kreativnost i obogati načine međusobne interakcije. Uvijek kada nešto gubimo, nešto drugo dobivamo! Zaista se nadam da će novo iskustvo koje ćeš stvarati, to i dokazati.
Posljednjih bih odlomak povezala i s tvojim drugim pitanjem, na koji zbog nedostatka detaljnih informacija mogu dati tek općeniti odgovor. Zašto je netko sam, bez cure ili dečka, može imati različita objašnjenja i razloge (primjerice: nedavni prekid, nesigurnost u sebe, odbijanje druge osobe, strah od razočaranja), ali ujedno može biti i sasvim normalno privremeno stanje. Teškoću stvara ona poznata „prljava“ patnja koja se događa kada osobe koje su same misle da s njima nešto nije u redu ili da nikada neće biti sretne. Vrijeme obično pokaže da to nije tako. Sam pritisak da se u dobi od dvadeset i jednu godinu mora imati nekoga može dovesti do upuštanja u vezu samo zbog veze, bez odgovarajućih emocija. To svakako nije najbolje rješenje jer bez emocija veza nije ispunjujuća i osoba ne može u njoj biti zaista i sretna. Dok si sam „razmišljaj o onome što imaš“, a imaš priliku posvetiti se sebi, svojim interesima, s vršnjacima stvarati i njegovati intenzivnije i intimnije prijateljske odnose pa time razvijati vještine komunikacije koje će dobro doći u iniciranju i održavanju partnerskog odnosa. I vjeruj u sebe i dobre ishode u budućnosti!
Nataša Jelenić Herega, dipl. psihologinja
