Kada govorimo o privrženosti, zapravo govorimo o prirodi naše povezanosti s bliskim osobama. Privrženost se primarno razvija kroz odnos koji u djetinjstvu imamo s osobom koja se brine o nama. U većini slučajeva riječ je o odnosu s majkom. U tom odnosu učimo koja su ponašanja u bliskim odnosima poželjna, a koja nisu.
Psiholozi su ustanovili postojanje triju glavnih stilova privrženosti: sigurni, anksiozni (nesigurni) i izbjegavajući. Ti različiti stilovi privrženosti označavaju specifične načine na koje se u bliskim odnosima osjećamo i ponašamo te kako doživljavamo sebe i druge.
Ako se u bliskim odnosima osjećajte sigurno, imate povjerenja u bliske osobe, slobodni ste im otvoreno pokazivati svoje osjećaje i imate zdrava očekivanja od njih, u djetinjstvu ste zasigurno usvojili sigurni osjećaj privrženosti. Za to je zaslužna vaša majka (ili druga osoba koja se u najranijem djetinjstvu brinula o vama) jer je prikladno reagirala na vaše potrebe i pružala vam bezuvjetnu podršku. Ako ste odrasli s majkom koja vam je pružala ljubav samo kada ste se vi brinuli o njezinim potrebama, razvili ste vjerojatno anksiozni stil privrženosti. Taj se stil u odrasloj dobi manifestira kroz pretjeranu potrebu za pomaganjem svom partneru/partnerici i preosjetljivosti na njegove/njezine osjećaje i reakcije. Uz to, osobe s anksioznim tipom privrženosti traže od partnera stalno iskazivanje ljubavi i pažnje, inače se osjećaju povrijeđeno i odbačeno. Izbjegavajući tip privrženosti razvili su oni čije su majke u djetinjstvu bile nedostupne za fizičku i/ili emocionalnu bliskost. Posljedica toga je da te osobe u odrasloj dobi često održavaju određenu razinu distance prema partneru, kako bi se zaštitile od prevelikih očekivanja ili razočaranja.
Promjena je moguća
Sigurno je da je sigurni stil privrženosti nešto čemu trebamo težiti. Ne samo zato što ćemo tako imati bolje odnose s drugima već i zato što to donosi veće zadovoljstvo životom, bolju prilagodbu na stres, bolju regulaciju emocija, a djeluje i kao zaštita od razvijanja pojedinih psihičkih poremećaja kao što su različiti poremećaji raspoloženja (npr. depresija) ili neki od anksioznih poremećaja.
Na sreću, pomak od izbjegavajućeg i anksioznog ka sigurnom stilu privrženosti može se dogoditi i kasnije tijekom života, u kontekstu sigurnog i podržavajućeg odnosa s nekom drugom za nas važnom osobom (npr. partnerom/partnericom). To možda neće biti lako i brzo. Upozorit ću vas da za razvijanje sigurne privrženosti u romantičnoj vezi treba i više od godinu dana.
Zanimljivo je da čak i kada se nekoga eksperimentalno tretira na način koji povećava osjećaj sigurnosti, indicirajući kod njega/nje dosjećanje iskustva u kojima je bio/bila tako tretirana i sprječavajući dosjećanje onih iskustava koja su povezana s bezuspješnim pokušajem zbližavanja, moguće je potaknuti razvoj sigurnog stila privrženosti. Ponavljanje te metode u eksperimentalnim uvjetima nekoliko dana rezultiralo je pozitivnijim pogledom osobe na sebe i svoju vezu, pozitivnijim raspoloženjem, povećanim suosjećanjem s drugima, smanjenom ispitnom anksioznosti (neugodno stanje koje se javlja prije, za vrijeme i nakon ispitnih okolnosti) i boljim poslovnim rezultatima. Ti su pozitivni učinci bili vidljivi i nakon godinu dana, pa i mnogo duže od toga.
Stoga, želite li promijeniti svoj stil privrženosti i imate strpljivog partnera/partnericu, pokušajte najprije s njim/njom, a u ostalima slučajevima preporučujem dobrog psihoterapeuta uz čiju pomoć ćete to ostvariti.
Studentica: Mateja Grabovac
Mentorice: prof. dr. sc. Alessandra Pokrajac-Bulian i Gorana Birovljević, prof. psih.
Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet, Odsjek za psihologiju
Urednica: dr. sc. Kristina Dankić
