Pismo
Pozdrav, imam problem koji vučem već godinama i uništavam ljude oko sebe. Naime, u vezi sam koja od starta nije krenula na dobrim temeljima, no uspjeli smo je sačuvati. Među nama vlada ljubomora i nepovjerenje zbog prošlosti, što vezane za nas, što nevezane. Molim vas da mi pomognete, da svoju ljubomoru stavim pod kontrolu, da ne uništim i ovo malo što nam je ostalo jer dečka dovodim do slomova…
Odgovor
Osjećaj ljubomore može se pojaviti kada god smo zabrinuti zbog gubitka nečega ili nekoga tko nam je važan. Ljubomora može dovesti do osjećaja bijesa, ogorčenosti ili tuge, a često nam može reći nekoliko stvari o nama i našim potrebama. Ljubomora je složena, snažna emocija i rijetko se osjećamo dobro kad se nosimo s njom. Ali umjesto da o tome mislimo isključivo kao o nečemu negativnom, možemo pokušati na nju gledati kao na koristan izvor informacija o odnosima. Ljubomora ukazuje na to da postoji razlika između onoga što osoba ima i onoga što želi.
Iz Vašeg pisma razumijem da je ljubomora nešto što ne utječe samo na parterski odnos. Kao da postoji neka nesigurnost koja utječe na sve bitne odnose?
Svatko od nas treba sigurnu vezu s drugim ljudskim bićem – ta nam veza nudi sigurno utočište u kojem pronalazimo utjehu, podršku i sigurnu bazu za izlazak u svijet. Kvaliteta naših emocionalnih veza ključna je za to kako se razvijamo kao ljudi, za naš osjećaj sebe, kako komuniciramo s drugima, utječe na to vidimo li sebe dopadljivima, kompetentnima i zaslužujemo li da se o nama brinu, vidimo li druge vrijednima povjerenja i pouzdanima. Univerzalne potrebe povezane s osjećajem privrženosti jesu biti voljena, viđena, važna, cijenjena od osobe koju volimo, a biti povezana znači biti jača, otpornija, ne nezrela ili slabija ili „previše potrebita“. Emocionalna povezanost, osjećaj bliskosti, osnovna je ljudska potreba, kodirana kao sigurnosni znak u našem mozgu. Ako se osjetimo izolirani, emocionalno odvojeni od osobe koja nam je važna, za nas su to znakovi opasnosti!
Osjećaj sigurnosti, da smo voljeni i podržani izrazito je osnažujući, možemo istraživati i učiti bolje kada nam netko “drži leđa”. Ako se osjećamo emocionalno povezanima, možemo podnijeti biti fizički sami i lakše se odvojiti od osoba koje su nam važne. Ovo je izvor snage za nas – što smo emocionalnije povezani, to možemo biti autonomniji i odvojeniji.
U odnosima u kojima se osjećamo sigurno, što zapravo znači da imamo osjećaj da smo „viđeni“, da druga strana odgovara na naše potrebe, dostupni smo i odgovaramo na potrebe drugoga. U mogućnosti smo učinkovito tražiti podršku, slati jasne signale nama važnoj osobi, sposobni smo se prilagoditi i ponuditi emocionalnu utjehu i podršku. Za osjećaj sigurne privrženosti presudna je emocionalna prisutnost. Sigurna povezanost utječe na fizičko i mentalno zdravlje; imunološki sustav, zdravlje srca, koliko smo „otporni“ na pojavu depresije i tjeskobe. Kada se ne možemo povezati s osobom koja nam je važna, osjećamo se samima, napuštenima ili odbačenima, u našem se mozgu uključuje posebna vrsta straha, „iskonska panika“, s funkcijom da nas odvrati od opasne izolacije i podsjeti da posegnemo za voljenima! Osjećaj emocionalne nepovezanosti središte je važnih sukoba ili udaljavanja koji onda pridonose produbljivanju poteškoća u važnim odnosima. Emocije vezane uz nesigurnu privrženost su strah, povrijeđenost, ljutnja, ljubomora, usamljenost, tuga, sram, čežnja… Sve to može biti naš emocionalni odgovor na osjećaj nepovezanosti s onima koji su nam važni.
Nažalost, iskazivanjem ljubomore osoba najčešće izaziva upravo suprotno od onoga što joj je potrebno; što je više ljubomorna, odnosno što više iskazuje nepovjerenje, to više pridonosi udaljavanju, a ne toliko željenoj bliskosti. Sumnja vrlo često vodi do razvoja nepovjerenja, negativno utječe na otvorenost i iskrenost u komunikaciji i na samu intimnost; teško je osjećati se blisko i privrženo ako osobi ne vjerujemo ili se osjećamo kontrolirano i kao nečije „vlasništvo“.
Iz Vašeg pisma razumijem da ste puno uložili u taj odnos i, unatoč brojnim izazovima, uspijevate ga sačuvati! Pretpostavljam zato da postoje trenuci kada možete otvoreno i iskreno razgovarati jedno s drugim o onome što vas tišti. Izgovoriti svoje brige partneru tako da ga ne optužujemo već da bolje pojasnimo sebe i svoje osjećaje, moglo bi bitno pojačati osjećaj sigurnosti u odnosu. Iznesite mu svoje osjećaje, oni, osim neugodnih senzacija, opisuju i vašu veliku potrebu za povjerenjem. Normalno je osjećati ljutnju i tugu u oba slučaja – i kada sumnjamo u partnerovu lojalnost, ali i kada naš partner sumnja u nas i našu lojalnost. Svađe su katkad pokušaji da dopremo do partnera; da nas čuje, doživi, uvaži, no najčešće ne završe sa željenim rezultatom jer takva komunikacija izaziva u upravo suprotno – da se branimo, pobjegnemo, napadnemo, povrijedimo kako sami ne bismo bili povrijeđeni. Razmislite postoji li neki način da komunicirate, a da se oboje osjećate manje ugroženi i napadnuti, da osigurate okolnosti u kojima ćete se bolje čuti i razumjeti. Započnite razgovor nakon što ste osvijestili zašto vam je važno uopće razgovarati, što želite tim razgovorom postići. Vaš partner možda nije primijetio ponašanje koje Vam izaziva neugodu ili možda nije shvatio kako se osjećate zbog toga. Iskoristite priliku da razgovarate o granicama vašeg odnosa, koje bi bilo važno definirati, odnosno ponovno izgovoriti, ili razgovarajte o načinima kako održati svoju vezu jakom.
Ako želite pokušati povećati razumijevanje i bliskost među vama na neki novi način, možete potražiti pomoć stručnjaka, psihoterapeuta koji radi s parovima i koji će vam omogućiti drukčiji kontekst za razgovor.
Sretno!
Ivona Maričić Kukuljan, psihologinja i psihoterapeutkinja
