Upit
Imam 25 godina. Prošle sam godine završila ne baš perspektivan fakultet i već godinu dana ne mogu naći posao iako ga aktivno tražim. Zbog toga se osjećam kao da sam uzalud potrošila pet godina na studiranje. Krivim sebe zbog svoga odabira, ali kada sam upisivala fakultet nisam bila svjesna kakvo je stanje s traženjem posla. Stalno se uspoređujem s vršnjacima koji su išli na druge fakultete i uspjeli pronaći posao. Uz to, prije pola godine dečko je prekinuo sa mnom nakon sedam godina veze jer se više nismo slagali. I dalje se nastavljamo viđati iako mislim da sam ja ta koja uglavnom forsira kontakt jer se bojim usamljenosti i nemam samopouzdanja. I dalje ne mogu zamisliti život bez njega. Mogućnosti fizičke aktivnosti su mi ograničene zbog ozljede pa ne mogu ni naći neki hobi, a prije sam voljela vježbati. Ništa drugo me ni ne zanima. Uglavnom nemam volje izaći iz kreveta. Većinu vremena promišljam o sada već bivšem dečku, propaloj vezi i iščekivanju njegove pažnje. Idem godinu dana na razgovore kod psihijatra, ali nema nekoga značajnog pomaka jer se ne mijenjaju izvanjske stvari na koje se ne može utjecati razgovorom – npr. pronalazak posla, poboljšanje ljubavnog života i sl.
Odgovor
Pozdrav!
Iz tvojeg pisma čitam brigu, strepnju, tugu, razočaranje, bol, neraspoloženje, umor, samookrivljavanje. Vrlo intenzivne osjećaje i misli. Kažu da je svaka kriza prilika za rast i razvoj, za novi uvid i mogućnost za promjenu, no ne čudi me da iz takva mjesta preplavljenosti neugodnim osjećajima teško možeš pronaći razloge za optimizam i nadu kako je promjena moguća. Zaista nam se nekad može činiti da nam ništa u životu ne ide od ruke i u korist i da za nas nema nade. Naravno da je onda teško zamisliti svoj život drukčijim, bilo u novom parterskom odnosu, na novom poslu, s novim hobijem. Voljela bih te podsjetiti na neke prepreke koje si u životu već uspjela prebroditi, a možda su se nekada činile nepremostivima; vjerujem da je u pet godina studiranja, primjerice, bilo takvih situacija, pa si svejedno svoj studij uspješno privela kraju! Sigurno je bilo još takvih izazova s kojima si se uspješno suočila.
Razumijem da ti se čini da na neke stvari ne možeš utjecati razgovorom direktno, no psihoterapija nam svakako može pomoći u sagledavanju vlastita života, odnosa prema sebi i prema drugima, dajući nam nove perspektive i uvide, jačajući naše resurse i kreativnost, a onda kroz te nove snage može djelovati pozitivno i u ovim područjima koje navodiš – posao, partnerski odnosi. Značajan pomak možda ne dolazi onako brzo kako bismo željeli i trebali, no to ne znači da ne činiš važne korake prema njegovu ostvarenju!
Čini mi se jako važnim to da si, unatoč težini koju osjećaš i bezvoljnosti da izađeš iz kreveta, ipak odlučila odlaziti na razgovore. Razumijem to kao tvoj trud i aktivni pokušaj da si pomogneš, a i kao tračak nade, možda je promjena ipak moguća ako nešto poduzmem! Ako tvoj psihijatar nije i psihoterapeut, svakako možeš potražiti dodatnu podršku odlaskom na psihoterapiju. U Rijeci postoji više savjetovališta u kojima se pruža besplatno savjetovanje za mlade, npr. u udrugama Terra i UZOR ili Savjetovalištu za mlade Nastavnog zavoda za javno zdravstvo.
Sretno!
Ivona Maričić Kukuljan, psihologinja i psihoterapeutkinja
