Pitanje
Višak bijesa, tj. želim naći način kako da ga kontroliram.
Odgovor
Čitajući tvoje pismo ugodno me iznenadilo nekoliko stvari. Prvo, tvoja sposobnost uvida u vlastite doživljaje i ponašanje, kakvu bih očekivala tek od nekoga starije dobi. Također, ljudi nastoje prikriti one svoje osobine za koje smatraju da neće biti prihvaćene od okoline. Stoga je pohvalna tvoja spremnost da otvoreno progovoriš o problemu kontrole bijesa. I treće je tvoja motivacija za promjenom. Kada si svjestan problema i voljan raditi na njemu, tada si zapravo već prešao dobar dio puta prema rješenju.
Ljutnja je jedna od osnovnih emocija. Svaka emocija ima svoju svrhu pa je, iz te perspektive, ljutnja potrebna i korisna. Javlja se kao reakcija na doživljenu prijetnju i priprema organizam na borbu. Osjećaj ljutnje instinktivno iskazujemo agresivnim ponašanjem, riječima i postupcima. Međutim, svakodnevni nas problemi ne ugrožavaju toliko da bi bila potrebna fizička agresivnost radi preživljavanja.
Pojam „prijetnje“ ne podrazumijeva jedino fizičku prijetnju, već i prijetnju našem identitetu, poput povrede naših prava, neuvažavanja naših osobnih granica ili potreba, sprječavanja u ostvarivanju želja, dojma da nam se nanosi nepravda ili kakva trenutačnog ili prije doživljenoga traumatskog događaja. U takvim situacijama ljutnja nam signalizira da postoji problem koji trebamo riješiti, pomaže nam da definiramo i postavimo vlastite granice prema zahtjevima drugih, štiti nas od daljnjih povreda i motivira na reakciju kojom počinjemo mijenjati okolnosti koje su za nas nepovoljne.
Budući da se na ljutnju često gleda kao na nešto negativno, brojne osobe nisu imale priliku naučiti konstruktivno i zdravo izražavati svoju ljutnju. Već u djetinjstvu odgajane su da se ljutnju ne treba ili ne smije iskazivati. Budući da ljutnja ipak postoji, a dijete ju ne može izraziti, pogotovo ako je druga osoba starija, jača od njega, autoritet ili osoba o kojoj dijete ovisi, ono ju počinje potiskivati i okretati prema samome sebi. Osim što nije dobilo priliku na prihvatljiv način izraziti svoju ljutnju, dijete je naučilo potisnuti i svoje potrebe pa takvo potiskivanje ljutnje može imati negativne posljedice i na zdravstveno i emocionalno stanje djeteta i, poslije, odrasle osobe. Druga je opasnost da dugo nakupljana ljutnja može eskalirati u obliku nekontroliranih ispada bijesa. Takva postaje opasna i za okolinu, ali i za samu osobu. Čak i ako se ne radi o fizičkoj agresivnosti, svađe, vika i uvrede u trenucima bijesa ne rješavaju problem i ne donose emocionalno olakšanje, nego dodatno narušavaju međuljudske odnose, stvaraju osjećaj krivnje ili pokreću krug nove ljutnje.
Ako smo u djetinjstvu često bili emocionalno povrijeđeni, i u kasnijoj smo dobi osjetljiviji na povrede pa se koristimo obrambenim mehanizmima (poput potiskivanja ili bijesnih reakcija) kako bismo se zaštitili od ponovne povrede. Međutim, nove situacije često nisu toliko emocionalno ugrožavajuće kao one iz djetinjstva pa naša reakcija zna biti intenzivnija nego što to situacija zahtijeva, što nam može donijeti i štetu umjesto koristi.
Kod ljudi postoji i strah da će postati ranjiviji ako se oslobode bijesa. No, zapravo, naša snaga dolazi upravo iz sposobnosti upravljanja našim emocijama, a time i vlastitim životom. Stoga, umjesto da pokušavamo potisnuti svoju ljutnju ili da ju izražavamo u nekontroliranim ispadima bijesa, važno je priznati ju i prihvatiti te poslušati što nam poručuje jer jedino tako može doći do promjene.
Kao tehnike za kontrolu bijesa preporučuju se duboko disanje kako bismo se smirili i opustili, preusmjeravanje pažnje na ugodne aktivnosti ili aktivnosti koje će nas zaokupiti i odvratiti nam misli od situacije koja izaziva bijes, ili fizička aktivnost (npr. sport) kako bi se izbacila energija. Korisno je naučiti prepoznavati tjelesne signale koji upućuju na tjelesnu uznemirenost te ljute ili bijesne misli kako bi se prevenirale ljute ili bijesne reakcije. Međutim, kako nas bijes često emocionalno potpuno obuzme, nismo u stanju racionalno razmišljati i primijeniti ove tehnike. Isto tako, ove tehnike rješavaju simptom – naše bijesno ponašanje, ali ne rješavaju uzrok koji dovodi do osjećaja bijesa.
Stoga bih ti preporučila da se obratiš za podršku psihologu kako bi ti pomogao osvijestiti i proraditi situacije u kojima si bio povrijeđen te bolje razumjeti i izražavati vlastite osjećaje. Dok je povreda još uvijek neprorađena, svaka situacija koja nas podsjeća na nju, pokreće osjećaj bijesa. Kada tim događajima pridaš odgovarajuće značenje i u sigurnoj okolini (kod psihologa) izraziš svoje autentične osjećaje, ljutnja će dobiti svoje mjesto i novi događaji više neće pokretati intenzivne emocionalne i ponašajne reakcije. Tada ćeš moći prepoznati okidače koji bi mogli izazvati ljutnju i bijes te ih sagledati tako da ne izazovu ljutnju ili ćeš ljutnju znati primjereno iskazati. Uzimajući u obzir tvoju dob, adolescencija je doba formiranja identiteta, u kojem nam je važno da smo prihvaćeni upravo onakvi kakvi jesmo, doba kada smo posebno osjetljivi na nepravdu i borimo se protiv autoriteta. Važno je i da dobiješ podršku u izražavanju svojih potreba. Ako svoje potrebe iskazuješ na asertivan način, jasno izražavaš svoje misli i osjećaje, ali pritom uvažavaš i potrebe drugih. Bolje razumijevanje tuđeg stajališta pomaže nam točnije zaključiti o njihovim osjećajima i namjerama te pravilno interpretirati situacije.
Na prošlost gledaj kao na vrijedno iskustvo koje te izgradilo, ali se ne mora ponavljati u budućnosti. Dopusti ljutnji da ti pomogne bolje upoznati sebe i svoje jake strane. Ljutnja ti je već pomogla da osvijestiš svoju zrelost, snagu i hrabrost za suočavanje s problemima i njihovo rješavanje. Kada ljutnju sagledaš na ovaj način i učiš iz nje, njezina se energija mijenja i otpušta. Energija koja je bila vezana u bijesu, sada se može upotrijebiti u druge, konstruktivne svrhe. Promjena će biti postupna, ali ti već sad jesi i odrastaš u sjajnog čovjeka.
Srdačno,
Mia Host, dipl. psihologinja – prof.
