Pismo
Dobro večer,
imam problem vezano uz posao. Završila sam srednju školu i počela raditi prije mjesec dana. Navikla sam na rad, ali mrzim raditi u jutarnjoj smjeni, postajem jako nervozna i kad dođem kući sve oko sebe odbacujem. Kako sam preko sezone radila preko učeničkog servisa stalno popodne, navikla sam na to i sada mi se ujutro teško ustati. Dižem se u 4:50 i jako sam nervozna i ljuta. Lakše mi je raditi popodne. Zašto? Naspavana sam, popijem kavu, napravim doručak i mirnija sam i opuštenija. Probala sam otići ranije spavati, ali ne ide. I dalje mi se spava, ne funkcioniram kako treba na poslu. Obavljam poslove, ali kad dođe 14:00 previše sam nervozna jer kad dođem kući moram je očistiti, skuhati ručak, ranije leći jer se dižem rano ujutro. Ponavljam, NERVIRA ME JUTARNJA SMJENA. Kako da ne budem nervozna? Hvala Vam i oprostite što sam smetala. Lp
Odgovor
Draga djevojko,
kada govorimo o usklađenosti energije za obavljanje posla i dnevnog ritma, ljude možemo, pojednostavljeno, podijeliti na ‘jutarnje’ i ‘popodnevne’ tipove. Moguće da si ti ‘popodnevni tip’ i to je u redu. Takvi ljudi često ne preferiraju jutarnji rad. Također, s obzirom na to da su tvoja prethodna radna iskustva bila takva da si posao obavljala u popodnevnim satima, moguće da se tvoje tijelo privuknulo upravo na taj ritam. To su sve potencijalni razlozi zbog čega ti je lakše raditi popodne.
Zanima me koliko dugo radiš jutarnju smjenu. Razlog je mojeg pitanja taj što je tijelu katkad potrebno više vremena da se navikne na novi tempo rada.
Da bi smanjila pritisak za obavljanje obveza nakon posla, predlažem da osvijestiš raspoloživost vremena koje ti je preostalo nakon posla. Tako npr. tijekom jutra na običan komad bijelog papira možeš zapisati koje obveze nakon posla želiš obaviti i otprilike vremenski okvir za njihovo obavljanje. To će ti dati jasniji uvid koje obveze zapravo možeš obaviti s obzirom na vrijeme koje imaš. Ili, isto možeš učiniti u večeranjim satima i navesti sutrašnje obveze i vrijeme za njihovo obavljanje.
Zanima me koliko uživaš u aktivnostima koje obavljaš nakon posla. Koliko te one ispunjavaju? Zadovoljavanje egzistencijalnih potreba je nužno, no s druge strane voljela bih da razmisliš i o drugim aktivnostima koje ispunjavaju druge potrebe – potrebu za druženjem, učenjem novih stvari, potrebu za opuštanjem i sl. Koje su to aktivnosti koje pune tvoju dnevnu bateriju? Na koje ih sve načine možeš uvrstiti u svoju dnevnu rutinu? Od koje aktivnosti ćeš krenuti?
Iz tvojeg pisma dobivam dojam da, kada nastupi nervoza (u 14 h), u mislima obrađuješ informacije o tome što te sve čeka kada dođeš doma, odnosno, ‘odlutaš’ u budućnost. To dodatno može pojačati nervozu. Zbog toga te ohrabrujem da, kada osjetiš nervozu u tijelu, nježno kažeš sebi: „Ovo je nervoza, osjećam je u (navedi gdje je osjećaš u tijelu). U redu je što se tako osjećam. Opet mi se vrte misli o tome što me sve čeka kada dođem doma. Sada ću stati (ili sjesti) mirno i duboko udahnuti i izdahnuti tri puta. Sada sam ovdje na poslu i idem iskoristiti radno vrijeme najbolje što mogu. Nakon završetka posla, pogledat ću svoj popis i vidjeti koje obveze mogu obaviti danas s obzirom na vrijeme koje mi je preostalo. Vrijeme nakon posla ću započeti s aktivnosti koja će napuniti moju dnevnu bateriju.“ Osvještavanje misli i emocija te namjerno usmjeravanje pozornosti na disanje može umiriti sustav u našem tijelu koji se aktivira kada smo nervozni. Općenito, ugodne aktivnosti podižu raspoloženje i pune bateriju za obavljanje drugih aktivnosti za koje procjenjujemo da moramo učiniti, poput kuhanja ručka sl.
Nadam se da sam uspjela odgovoriti na tvoja pitanja. Sretno i uz tebe sam!
Sara Jurdana, psihologinja