Pismo
Imam osjećaj da se jako vežem za ljude. Baš na onako nezdrav način. Jako mi je teško ostaviti osobu, čak i kad je to jedino logičko rješenje jer je odnos jako toksičan i konstantno se u njemu osjećam loše i inferiorno. Prije dva mjeseca izgubila sam važne osobe i tako da su samo nestale iz mojeg života nakon što smo zajedno vodili razgovor i složili se da moramo polako poraditi na tome. Samo su nestale bez ikakva znaka i toliko me boli kada vidim da su aktivne na društvenim mrežama i znam da imaju mogućnost javiti mi se, ali to ne rade i ja ne znam zašto. Veliki sam „people pleaser“, kako bi se reklo, i jako sam nenametljiva osoba. Borim se sa svakim atomom u svojem tijelu da se ne raspadnem i ne javim osobi koja mi je jako draga, ali potpuno hladna i manipulativna prema meni. To me umara i odbijam izlaziti iz kuće ako ne moram samo da ne bih nabasala na tu osobu, a s druge strane kada izađem toliko se nadam da ću je sresti i da će mi prići. Stvarno nije fer kako taj naš “fallout” utječe na mene tako loše i znam da nisam to zaslužila. Imam potrebu maknuti se od svega i otići iz Rijeke na neko vrijeme samo zato što dok sam ovdje razmišljam o toj osobi 25/8! Osim toga, sličan je problem s najboljom prijateljicom koja očito više nije moja najbolja prijateljica i malo smo se udaljile. Čim se krenem družiti s nekim drugim i shvatim da mi ne treba, ona se vraća i ja joj to dopustim jer ne znam i ne mogu reći ne. Toliko se vežem za svaku osobu u svome životu i uvijek dajem 120% u svaki odnos i jednostavno ne znam kad je dosta, samo dajem i dajem i odjednom sam sama u stanu i nemam nikoga na koga se mogu osloniti onako kako se drugi ljudi mogu osloniti na mene. Imam potrebu vrištati i pobjeći i slomiti mobitel da se kompletno od svih udaljim jer ako sam bliska s bilo kime, to me boli. Toliko sam “vjerna” da me svi osjećaji fizički i psihički bole. Definitivno imam problema s povjerenjem jer ne vjerujem osobama, ali bih skočila pred bis da im pokažem da mi mogu vjerovati, jer stvarno mogu. Nismo svi isti, to mi je jasno. Sve me boli i jako me boli. Radije bih ostala u odnosu sa zlostavljačem nego otišla od te osobe i ne znam više ni sama zašto. Znam kakva sam osoba i svjesna sam što mogu ponuditi u svim odnosima, ali kada moram nekome reći „ne“, počnem se znojiti i zlo mi je i ta riječ mi je na vrhu jezika, ali tamo uvijek ostane i nikad je ne uspijem izgovoriti. Čak i u rijetkim trenucima kad sam uspjela, stres i grižnja savjesti, koju bih osjećalo poslije, još je gora. Ne znam koliko još mogu izdržati ovako. Ne znam kako postaviti zdrave granice i znam da za svoje mentalno zdravlje katkad moram donijeti odluku koja će me boljeti, ali nikako mi ne uspijeva. Da mogu postati hladnokrvna i više nikad ne osjetiti bilo koju emociju, uključujući sreću, to bih i odabrala. Hvala na čitanju, „it means a lot“<3
Odgovor
Pozdrav!
Mogu samo zamisliti kako ti je teško i koliko je zahtjevno održavati odnose na ovakav način kada si poželjela radije nikada ne osjetiti neku emociju, uključujući sreću, ako bi te to oslobodilo ovog osjećaja koji imaš sada!
Opisujući bitne odnose s drugima, i sama si došla do zaključka da imaš poteškoća s asertivnošću, odnosno govorenjem riječi ˝Ne˝ te s postavljanjem zdravih osobnih granica.
Osobne granice su nevidljive linije koje stvaramo u sebi, a služe nam za razlikovanje ponašanja koja nam čine ugodu, odnosno neugodu u društvu drugih. Granice u odnosima mogu se pojaviti u dva glavna oblika, fizičkom i emocionalnom.
Iz tvojeg pisma razumijem da imaš poteškoća s uspostavljanjem tih emocionalnih granica, a one se tiču načina brige i zaštite vlastitih misli i osjećaja. Zbog njihove manje opipljive prirode, emocionalne granice može biti teže postaviti, no iznimno su važne za uravnotežene i zdrave odnose. Iako može biti razmjerno lako izbjeći prekomjerno dijeljenje misli i osjećaja s nekim koga dobro ne poznajemo, to može biti izazovno s nekim do koga nam je stalo. Budući da su emocionalne granice nevidljive, obično ih moramo postaviti verbalno, a nekad i govorom tijela. To često zahtijeva određenu razinu asertivnosti – što za tebe predstavlja veliku poteškoću.
Što je uopće asertivnost? To je način komunikacije kojim otvoreno izražavamo svoje stavove, mišljenja i osjećaje, tako da ne kršimo prava i potrebe drugih. Osoba koja asertivno komunicira otvoreno će reći što joj smeta, kao i što joj se sviđa kod drugih, i to tako da uvažava osjećaje drugoga, i isto to zahtijeva zauzvrat! Osnovni je cilj asertivnog ponašanja komunicirati tako da poštujemo sebe, svoje osjećaje, potrebe i granice, ali i osjećaje, potrebe i granice drugih.
Postoji li mogućnost da je upravo to što teško izražavaš svoj stav i svoje potrebe u komunikaciji s drugima prepreka za ostvarivanje dugotrajnoga zadovoljavajućeg odnosa? Katkad polazimo iz perspektive da je drugima draže biti u odnosu s nekime tko se ne zauzima za sebe, više se brine o potrebama drugoga, no tu pretpostavku treba ozbiljno preispitati! Ljudima je lakše biti u odnosu s osobom s kojom znaju na čemu su, znaju da se ta osoba zna brinuti za sebe i svoje potrebe, a i da će se prema njima ponašati s uvažavanjem. Jasne granice i preuzimanje vlastite odgovornosti također spadaju u asertivno ponašanje.
Možda ćeš najlakše razumjeti ovu ideju ako kreneš od sebe i zapitaš se: S kojim ljudima najjednostavnije komuniciram? S kojim osobama imam veći osjećaj slobode izraziti se, reći svoje mišljenje, podijeliti osjećaje? Moja je pretpostavka da su to ljudi koji i sami jasno, transparentno komuniciraju, ne izbjegavaju otvorenu komunikaciju koja je nekad možda i konfliktna. Asertivni ljudi kod drugih izazivaju poštovanje.
Možda možeš sebi dati ulogu promatrača i primjećivati koji su ljudi u tvojoj okolini uspješni u komunikaciji i zadovoljni odnosima, a kojima to nikako ne ide! Katkad iz takvih opservacija možemo puno naučiti i o sebi.
Možda neki ljudi lakše od drugih zauzimaju taj asertivni stav, no nitko nije rođen kao savršeni komunikator – asertivna komunikacija je vještina koja se uči! Koristan tekst o asertivnosti možeš naći na ovoj poveznici:https://www.ssc.uniri.hr/files/Asertivnost.pdf
Kada damo dozvolu sami sebi da je u redu imati svoje mišljenje, stav, osjećaj i ako se trudimo živjeti u skladu s time, povećavamo mogućnosti da budemo zadovoljni sami sa sobom, ali i odnosima u koje ulazimo. Također, olakšavamo drugima bivanje u odnosu s nama i povećavamo šanse da drugi naše želje uvaže!
Sretno!
Ivona Maričić Kukuljan, psihologinja i psihoterapeutkinja
