Pismo
Pozdrav, zanima me kako se nositi s intruzivnim mislima. Kad sam pod stresom, neke misli kao da me napadaju i nikako se ne mogu prestati vraćati na njih. Upalim seriju kako bih se opustila i zaboravila, ali onda shvatim da seriju ne mogu pratiti jer mi i dalje scene toga što mi stvaraju stres dolaze u misli. To me baš uznemiruje i onda ne mogu ni spavati po noći.
Odgovor
Pozdrav! 😊
Voljela bih znati više o mislima koje te muče. Ako govorimo o intruzivnim mislima, najčešće mislimo na neželjene misli koje se javljaju iznenada i niotkuda. Njihov je sadržaj uznemirujući, socijalno neprimjeren, nasilan ili eksplicitno seksualan, a najčešće su usmjerene prema bliskim ljudima ili samome sebi. Jedan je od primjera slika u kojoj ozljeđujemo neku blisku osobu, unatoč tome što nemamo namjeru ni želju učiniti takvo što. Intruzivne misli u suprotnosti su s osobnošću i željama osobe koja ih ima pa izazivaju visoku razinu stresa, straha, srama, gađenja. Njihova neželjena i neočekivana priroda razlikuje ih od ostalih vrsta misli poput briga, ruminacija, želja. Ako te takve misli muče, važno je o njima znati nekoliko činjenica. Povremene intruzivne misli uobičajene su i normalne. Istraživanja pokazuju da ih više od 90% ljudi katkad ima. Osim toga, nad mislima općenito nemamo veliku kontrolu, a nastojanje da ih kontroliramo, često bude kontraproduktivno. Pokušaj napraviti sljedeću vježbicu.
U idućih pet minuta misli na što god želiš, OSIM na ružičastog slona. Nikako, baš nikako ne smiješ misliti na ružičastog slona. Spremna? Vrijeme – sad!
Jesi li uspjela? 😊 Ako je tvoj um kao um većine, vjerojatno si mislila baš na slona. Što se jače pokušavamo riješiti neke misli, to se ona snažnije zadržava. Intruzivne misli samo su misli i tako ih treba shvatiti. Nisu upozorenja niti prijetnje. Misli ne pomiču predmete niti ozljeđuju ljude i ako se ne bavimo njima, jednostavno nestanu iz tijeka svijesti. Ako te ta vrsta misli opterećuje, kad se pojavi, označi je kao intruzivnu (zamisli kako na nju stavljaš naljepnicu). Podsjeti se da je automatska i nevažna. Pusti je na miru. Nastavi raditi što god si radila prije nego što se misao pojavila i pusti anksioznosti da bude prisutna. Nemoj očekivati da se misao više nikad neće vratiti, ali nemoj joj niti davati značenje. Postanu li takve misli vrlo intenzivne, učestale i izazivaju visoku razinu anksioznosti, vrijeme je da potražiš stručnu pomoć.
Ako te ne muče takve misli, nego si u stresnim okolnostima zabrinuta i pojačano usmjerena na problem, rekla bih da je to prirodno i očekivano. Kad intenzivnije promišljanje o problemu vodi ka tome da se s njim bolje nosiš ili pronađeš rješenje, onda brige imaju svoju funkciju. Ako imaš dojam da nisu funkcionalne, već pojačavaju razinu stresa i anksioznosti, možeš pokušati primijeniti nekoliko strategija. Tjelesna aktivnost (hodanje, trčanje, plivanje) uvijek je dobar izbor u regulaciji anksioznosti čak i ako se tijekom aktivnosti javljaju misli o problemu. Pokušaj uvesti vrijeme za brigu. Umjesto da se brineš bilo kad i bilo gdje, odredi razdoblje u danu (naprimjer, od 15 do 15.30) kad ćeš se baviti brigama. Pojave li se izvan tog vremena, pokušaj ih odgoditi, a kad dođe vrijeme za brigu, brini se dok ne istekne vrijeme ili ostaneš bez briga. Vjerujem da će ti s vremenom biti sve teže popuniti pola sata, a katkad će brige koje se inicijalno čine jake, dok dođe vrijeme za njih, izgubiti na snazi. Brige možeš i zapisati. Kad ih smjestimo na papir, često ih bude lakše otpustiti.
U stresnim i neizvjesnim situacijama korisno je imati dnevnu strukturu aktivnosti i rutinu. Pomažu da barem donekle vratimo osjećaj kontrole i predvidljivosti, kao i osjećaj efikasnosti, ako odradimo planirano, što je vrlo važno za raspoloženje. U rutinu svakako uključi i osmisli vrijeme za opuštanje.
Na kraju bih se kratko osvrnula na probleme spavanja koje navodiš. Za dobru higijenu spavanja važno je da svaki dan otprilike u isto vrijeme liježeš te se otprilike u isto vrijeme budiš (opet rutina 😊). Ako ne možeš zaspati 20 – 30 minuta nakon lijeganja, ustani iz kreveta, sjedni npr. na kauč i pokušaj nešto lagano i neopterećujuće čitati ili gledati. Kad ti se počne spavati, vrati se u krevet. Počnu li te ometati brige, zapiši ih i planiraj posvetiti im vrijeme idući dan, kad dođe vrijeme za brige. Problemi se i tako uglavnom ne rješavaju noću.
Nadam se da sam odgovorila barem na dio tvojih pitanja. Ako imaš dojam da te unatoč preporukama misli i dalje preplavljuju, slobodno se javi u neku od riječkih udruga ili savjetovališta gdje možeš detaljnije opisati problem i dobiti stručan savjet.
Sretno!
Marina Njegovan, psihologinja
