Pismo
Poštovani, pokušat ću skratiti koliko mogu. Imam 25 godina i u životu su me mučile razne stvari za koje sam oduvijek mislio da su skroz nepovezane, ali mi se nedavno dogodila situacija koja mi je možda povezala sve i barem donekle dala odgovor na moj(e) problem(e). Dakle, da prijeđem na stvar. Glavni problem koji me proteklih godinu i više dana muči jest da sam katkad u razgovoru počeo zamuckivati. Ne zato što mucam nego zato što bi mi usred rečenice pobjegla misao iz glave. I onda bih je lovio po glavi dok ne bih shvatio što sam htio reći. Zbog toga sam postao prilično nesiguran jer mi se to nije prije događalo pa imam osjećaj da ljudi misle da sam s godinama poglupavio. I samim time mi stvara još veću nelagodu. Nisam osoba koju je briga što drugi misle, ali stalo mi je do ljudi oko mene.
Zatim, općenito, jednostavno sam zadnjih desetak godina dosta “senilan”. Odnosno, vrlo brzo zaboravim nešto što sam htio napraviti, izgubim fokus. Tijekom školovanja imao sam problema s koncentracijom, ali nisam mislio da je to nešto više nego što imaju drugi vršnjaci. Bio sam dobar učenik i unatoč tome nisam imao problema sa znanjem. Sada kad razmišljam o svemu tome, nikad nisam mogao pročitati lektire jer bih jednostavno u roku dvije rečenice izgubio fokus i mogao bih čitati lektiru sedam puta, jednostavno je ni jednom ne bih pročitao s razumijevanjem jer bi mi misli samo odletjele. Ovaj vikend sam proveo s prijateljem koji odmalena ima ADHD. Gledajući njega, imao sam osjećaj kao da gledam sebe u pojedinim trenucima. Oboje skroz zaboravimo na neke stvari i izgubimo fokus. Pa kada sam došao doma, malo sam istraživao o ADHD-u, čisto zbog znatiželje i ne slutivši što je još povezano s time.
Nisam osoba koja vjeruje prvoj stvari koju pročita na Googleu, ali kada sam pročitao sve simptome, toliko se toga posložilo da više ne znam je li to moguće ili sam previše umislio. Tj., još jedan od glavnih problema s kojime se borim od malih nogu jest impulzivnost/niska tolerancija na frustracije i u jako puno situacija vrlo burno reagiram u sekundi. Kao da me nešto prebaci i jako mi se teško kontrolirati. S godinama sam shvatio koji su mi triggeri i najčešće se vježbama disanja iskontroliram, ali i dalje je jako teško. I ne uspijevam baš uvijek pa povrijedim ljude oko sebe i kad to ne mislim i ne želim. Teško mi je multitaskat, ali mislim da niti jedan muškarac to ne može pa nisam mislio da bi to isto moglo biti povezano. Teško se nosim i sa stresom, ali tko se dobro nosi sa stresom?
Danas sam pak imao problema s disanjem zbog stresa pa sad već mislim kako je i tu kap prelila čašu. I, posljednje, često sam nemiran. Ne mogu sjediti na miru. Kad sam na cugi s nekime, moram uvijek pimplat po papiriću od Cedevite. Kad nemam to u ruci, moram vrtjeti mobitel, ako ne vrtim mobitel, čupam si dlake s noge jer nešto moram raditi. Za sve sam te stvari mislio da se možda svi borimo s njima u određenoj mjeri, ali kad su mi se sve kockice posložile, možda doista imam ADHD. Jedino što sam u potpunosti suprotan sa simptomima loše organizacije. Sve zapisujem, sve organiziram itd. Ali mislim da je to opet zato što sam shvatio da ako ne zapišem stvari, zaboravit ću ih i neću ih nikad napraviti. I vrlo sam dobar s vremenom. Čak i predobar. Apsolutno uvijek moram uraniti 15 – 20 minuta.
Što zapravo možda i govori da nisam baš dobar s vremenom, samo na suprotnu stranu, bolje doći ranije nego kasniti. Ne znam zapravo kome se obratiti. Kad pitam doktoricu, ona kaže, ma sve ti je to u glavi, to su samo mušice. Možda i jesu, ali bih volio razgovarati s nekim stručnijim o tome. Iskreno i ne znam što mi to mijenja u životu. Živio sam tako dosad, pa valjda mogu i dalje, ali ako postoji neka opcija da se stvari promijene, doista bih volio čuti stručnije mišljenje. Prije svega, možda mislim da ću postići unutarnji mir ako znam da je razlog svih tih nekih mojih mana možda ADHD. Samim time, dalje ću znati kako postupati i s čime se nosim. Hvala na čitanju i zahvaljujem na odgovoru! Ugodan dan Vam želim.
Odgovor
Dragi X,
hiperaktivni poremećaj s deficitom pažnje (ADHD) najčešće je organski problem koji karakterizira nesposobnost održavanja usmjerene pažnje, hiperaktivnost i impulzivnost. Kao što ste vjerojatno već pročitali kada ste istraživali vlastite simptome, djeca s ADHD-om imaju različite simptome koji se dijagnosticiraju kao tri različite vrste ADHD-a: pretežno hiperaktivno-impulzivni tip, pretežno nepažljivi tip i kombinirani tip.
Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje Američke psihijatrijske udruge (DSM – V) navodi sljedeće simptome kao kriterije za dijagnozu ADHD-a:
Nepažnja: Ne obraća pažnju na detalje.
Ima tegoba pri održavanju pažnje u školi.
Čini se da ne sluša kad mu se obraćaju.
Ne slijedi u potpunosti naputke ili ne dovršava zadatke.
Ima tegoba pri organiziranju zadataka i aktivnosti.
Izbjegava, ne voli ili oklijeva pri uključivanju u zadatke kod kojih je potreban dulji umni napor.
Često gubi stvari.
Lako ga se ometa.
Zaboravljiv je.
Hiperaktivnost: Često pokazuje nemir prstiju ili se gnijezdi.
Često se diže sa stolca i odlazi iz razreda ili s drugog mjesta.
Često previše trči okolo ili se penje.
Ne može se igrati tiho.
Često je nemiran, kao da ima u sebi motor.
Često previše govori.
Impulzivnost: Često izlane odgovore prije nego što je pitanje dovršeno.
Nestrpljivost, ne može čekati svoj red.
Često prekida druge.
Simptomi moraju postojati u barem dvije situacije (npr. kod kuće i u školi) i to u dobi prije sedme godine. Za dijagnozu oblika pretežito s nepažnjom potreba su barem 6 od 9 simptoma nepažnje. Za dijagnozu hiperaktivno-impulzivnog oblika potrebno je barem 6 od 9 simptoma hiperaktivnosti i impulzivnosti. Za dijagnozu kombiniranog oblika potrebno je barem po 6 simptoma i nepažnje i hiperaktivnosti – impulzivnosti.
Simptomi hiperaktivnosti se s godinama smanjuju, no teškoće mogu ostati i u odrasloj dobi. Dr. E. M. Hallowell (prema Petrov, 2019.) donosi listu simptoma koji mogu upućivati na ADHD u odraslih:
1. Unatoč svemu što su postigli u životu, stalno osjećaju da žive ispod svojih potencijala te da nisu ispunili ciljeve.
2. Vrlo su loše organizirani.
3. Stalno odgađaju izvršenje zadataka.
4. Započinju više toga odjednom, no obično ne završavaju započeto.
5. Govore ono što im padne na pamet bez obzira na to je li to u određenoj situaciji prikladno.
6. Stalno su u potrazi za nečim stimulativnim.
7. Netolerantni su na dosadu.
8. Često su kreativni, inteligentni i intuitivni.
9. Ne vole rutinu i imaju problem kad trebaju slijediti ustaljenu proceduru.
10. Nestrpljivi su pa ih drugi doživljavaju nezrelima.
11. Impulzivni u svojim akcijama, primjerice impulzivno troše novac i mijenjaju životne planove.
12. Često su zabrinuti zbog mnogih stvari.
13. Nesigurni su.
14. Često mijenjaju raspoloženje.
15. Stalno lupkaju prstima po stolu, ljuljaju se na stolici ili često ustaju s mjesta.
16. Skloni su ovisničkom ponašanju (alkohol, kocka, šoping…)
17. Imaju lošu sliku o sebi, tj. druge vide kao sposobnije.
18. Prisutnost ADHD-a u obitelji.
Simptomi koje navodite u svom pismu mogu ukazivati na ADHD, no neki od njih mogu biti posljedica nekih zdravstvenih stanja, poput hormonalnog disbalansa, stresa, nezdravoga životnog stila, anksioznosti i slično. Stoga bih Vam preporučila da obavite liječnički pregled kako bi se isključile druge dijagnoze i stanja te kako biste dobili točnu informaciju o svome psihofizičkom stanju. Slažem se s Vama da imate pravo na takvu informaciju jer ona nosi svojevrsno olakšanje i bolje razumijevanje vlastita doživljavanja i ponašanja.
Iako navodite da ste na ovaj način živjeli do sada, pa vjerojatno možete i dalje, smatram da ako postoji mogućnost poboljšanja kvalitete života, tada je treba pokušati doseći.
Bez obzira na to potvrdi li se specijalističkim pregledom dijagnoza ADHD-a ili ne, sljedeći savjeti mogu Vam koristiti u smanjivanju simptoma koje navodite.
Prvi preduvjet poboljšanja pažnje i koncentracije jest da smo zdravi i odmorni, stoga si pokušajte svakodnevno osigurati dovoljno sati sna, redovitu i kvalitetnu prehranu te tjelesnu aktivnost.
Na nesposobnost multitaskinga, koju opisujete, ne gledajte kao na manu budući da su istraživanja pokazala da multitasking zapravo ne funkcionira jer dovodi do više pogrešaka, slabijeg zapamćivanja i manje kreativnosti. Ustrajte, dakle, u tome da obavljate jednu po jednu aktivnost jer smo kvalitetno posvećeni zadatku jedino onda kada smo u potpunosti usmjereni na njega.
Vrlo je popularan i pojam digitalne detoksikacije. Iako su računala i mobiteli sastavni dio naših života, pokušajte, barem u slobodno vrijeme, što manje ih koristiti jer ometaju pažnju, nakon čega se teško ponovno koncentrirati na prvotni zadatak koji smo obavljali. Osim toga, zatrpavaju nas informacijama, od kojih su mnoge nevažne ili beskorisne te ometaju mogućnost prisjećanja onih informacija koje su nam potrebne.
Izloženost snažnim izvorima stresa u radnom ili privatnom okruženju dovodi do iscrpljivanja osobnih resursa. To može rezultirati, među ostalim, i smanjivanjem radne efikasnosti i teškoćama u koncentraciji i mišljenju. Kod simptoma uzrokovanih stresom i kod simptoma anksioznosti mogu Vam koristiti vježbe disanja, vježbe opuštanja (npr. progresivna mišićna relaksacija) i meditacija. Te vježbe smanjuju simptome stresa i uznemirenosti te pomažu u uspostavljanju kontrole nad svojim tijelom i mislima.
Naše misli nisu vezane uz prostor ni uz vrijeme pa možemo razmišljati o budućnosti, o prošlosti, o stvarnim i nestvarnim pojavama, mogućim i nemogućim opcijama, no naše djelovanje je moguće jedino u sadašnjem trenutku i na mjestu na kojem se nalazimo. Da bismo mogli djelovati ovdje i sada, važno je svoje misli vratiti u trenutačnu realnost. U tome nam može pomoći imenovanje onoga što upravo možemo doživjeti kroz svojih pet osjetila (vidjeti, čuti, namirisati, okusiti, dodirnuti). Iako može djelovati banalno, ova nas tehnika vraća u kontakt s nama samima i okolinom te pomaže u usmjeravanju pažnje na trenutačnu aktivnost.
Vaša jaka strana su svakako organizacija vremena i planiranje, odgovornost i nadgledanje vlastita ponašanja s ciljem samokontrole. Njegujte te osobine i dalje.
Bez obzira na navedene teškoće uspješno ste završili fakultet i vodite vlastiti posao. Ono što navodite kao svoje mane – brojnost misli i visoka razina aktivnosti, zapravo su doveli do velikog broja ideja i velike količine energije koja vas je pokretala da te ideje realizirate. Stoga zadržite sve ono korisno iz dosadašnjeg načina funkcioniranja, a otpustite mehanizme koji više nisu funkcionalni za vas. Navedeni prijedlozi mogu utjecati na smanjenje simptoma, no prava promjena dolazi s identificiranjem i saniranjem uzroka teškoća, što je moguće ostvariti psihoterapijskim radom. Već ste samostalno došli do nekih okidača neželjenih obrazaca ponašanja, no razmislite i o daljnjoj stručnoj podršci psihologa u osvještavanju uzroka svoga načina doživljavanja te učenja metoda i tehnika za kontrolu ponašanja.
Srdačno,
Mia Host, psihologinja
