Pismo
Imam (dijagosticiran) granični poremećaj ličnosti i nositi se s tim iz dana u dan konstantna je borba. Vjerujem da bih mogla voditi puno kvalitetniji život kad bih naučila kako se s time nositi uz pomoć nekoga tko će me saslušati bez osuđivanja.
Odgovor
Hvala na tvojem upitu.
Navodiš da imaš dijagnosticiran granični poremećaj ličnosti, što znači da si bila kod stručnjaka, odnosno psihijatra. Jedino su psihijatri ovlašteni za davanje dijagnoze. Oni su upoznati s klasifikacijom mentalnih bolesti i stručnjaci su iz područja mentalnih bolesti. Neki od psihijatara su i psihoterapeuti i na taj način obučeni za pomoć svojim klijentima osim farmakoterapijom.
Tvoje je pitanje usmjereno, čini mi se, na vlastito razumijevanje tegoba u vezi s tim poremećajem, ali isto tako i želju da nađeš nekog sugovornika koji će te saslušati bez osuđivanja. Takva se osoba inače zove psihoterapeut. A upravo je posao psihoterapeuta slušati svoje pacijente bez osuđivanja i pomoći im unutar ranga svojih stručnih kompetencija. Za to su se školovali godinama i polazili stručne supervizije koje su nadgledale njihov rad s pacijentima. Stoga bih ti sugerirala da se čim prije uključiš u kontinuiran psihoterapijski rad i u tom procesu budeš ustrajna i aktivna. Preduvjet za dobar proces je dobra radna alijansa te odnos povjerenja s terapeutom. Za to treba malo vremena, truda i volje. Zapamti, proces neće teći i promjene neće doći ako se ne uključiš u njega aktivno.
Terapeut ti može i pojasniti što tvoj poremećaj znači. Može te podučiti kako da se nosiš s neugodnim emocijama i kako da ih prihvatiš. Kao učinkovita, u literaturi se spominje terapija koja se usmjerava na učenje interpersonalnih vještina i na vještinu regulacije emocija, a ta je terapija dio kognitivno-bihevioralnog pristupa i zove se dijalektičko-bihevioralna terapija.
Inače, granični poremećaj ličnosti jedan je od desetak različitih poremećaja ličnosti koji su navedeni u europskoj međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB) koja se koristi terminom ‘emocionalno nestabilna ličnost’ ili u američkom DSM-u koji ga zove ‘borderline personality disorder’.
Karakteristike tog poremećaja mogu se podijeliti u emocionalne, ponašajne i relacijske (one koje se odnose na interpersonalne odnose) probleme.
Emocionalni problemi odnose se na visoku emocionalnu osjetljivost i intenzitet emocija, osamljenost te otežanu regulaciju emocija. Što se tiče problema u ponašanju, uključuju impulzivnost. U odnosima s drugim ljudima karakteristični su intenzivni i nestabilni bliski odnosi u kojima vlada rigidnost, odnosno tzv. crno-bijelo gledanje te stalni strah od napuštanja.
Granični poremećaj zove se tako jer se nalazi na granici između neurotskih i psihotičnih poremećaja, a stanje se smatra ozbiljnim onog trenutka kad počne ometati svakodnevno funkcioniranje. Češći je kod žena, i to mladih osoba, a javlja se u 1 – 2 posto populacije.
Problematikom graničnog poremećaja ličnosti najčešće se bave psihijatri budući da je katkad u terapiju potrebno unijeti i farmakoterapiju.
No i neki psiholozi imaju iskustva u radu s tim poremećajem. Taj poremećaj terapeuti smatraju profesionalno izazovnijim te stoga sugeriram da potražiš terapeuta s većim iskustvom. Ako se s klijentom napravi prije spominjala dobra alijansa i klijent je motiviran i voljan aktivno se uključiti u proces koji može trajati i godinama, uspjeh ne bi trebao izostati.
Bojana Smokvina Jokić, dipl. psihologinja
