Pismo
Upisala sam prvu godinu Filozofskog fakulteta, Hrvatski jezik i književnost – jednopredmetni. Htjela sam za odgajitelja. Imam određenu dozu straha da neću uspjeti sve naučiti. Previše informacija i toliko učenja. Znam od ostalih generacija. Ne zanima me baš toliko hrvatski, zanima me jako gramatika, ali mi književnost ide malo teže. Općenito mi je gramatika lakša i bolje mi ide i u engleskom jeziku. Sretna sam što sam upisala fakultet. Bojim se samo učenja, da neću sve stići naučiti. Profesori nisu loši, ali znam da je zahtjevno i da ću biti profesorica jednoga dana. Strah me je da neću imati slobodnog vremena, npr. da odradim neki posao na četiri sata jer više ne dobivam plaću (prije sam radila na Petrolu kao radnica), da se nađem s dečkom ili prijateljicama. Što mi savjetujete u vezi s tim?
Drugo što me muči su moji roditelji. Ima problem s majkom, više nego s ocem.
Dva mjeseca živim kod none, otišla sam da se pripremim za fakultet. Majka mi je sve branila, nije mi dala da imam dečka, da imam prijatelje. Govorila je da ću, ako me dečko poljubi, ostati trudna, ako mi pruži ruku da mogu ostati trudna. Gleda samo novce, no kada sam upisala fakultet podržala me, ali priča kao da sam upisala ne znam što. Upisala sam ga zbog sebe, a ne da se hvalim kao ona s različitim stvarima. Ona ima 38 godina, mlada me rodila, s osamnaest godina, i razumijem da se brine. Kada sam joj rekla za svog dečka, stariji je od mene sedam godina, nije rekla nešto kao „bravo“, „super“: vidim da joj ne odgovara, vilica joj radi sto na sat. Jer on nije bogat, nema vilu, bazen i ne znam što još. Govori kako hoće bogat život. Razgovarala sam s prijateljicama, rekle su mi da treba potražiti psihičku pomoć. Stvarno bih htjela imati dobar odnos s njom, ali ona uvijek po svome. Što mi je činiti? Hvala Vam, znam da je tekst dug i oprostite što sam Vas gnjavila.
Odgovor
Draga čitateljice,
iz Vaše poruke proizlazi da doživljavate mješavinu osjećaja – uzbuđenja i tjeskobe vezanih uz upis na fakultet i svojih želja za budućnost. Htjela bih Vam ukazati na to da je uobičajeno da studenti imaju takve doživljaje u početku studija. Sasvim je u redu ne biti podjednako zainteresiran za svaki predmet ili dio predmeta. Predložila bih Vam da nastavite pratiti ono što ste smatrate da Vam ide lakše ili teže i što Vas više ili manje zanima, pa se postupno usmjerite na to da usavršite područja koja Vas istinski zanimaju kako biste u tome bili uspješni. Usmjeravanje na ono što Vas zaista zanima unutar programa studija može pomoći u podizanju motivacije tijekom učenja, za razliku od fokusiranja na ono što Vam je teško ili Vas ne zanima.
Što se tiče Vaše brige u vezi s organizacijom vremena za sebe, posao i fakultet, to može biti izazovno, ali je moguće ostvariti (onako kako želite) uz efikasno upravljanje vremenom. Stoga bih Vam predložila da napravite raspored koji Vam omogućuje da rasporedite vrijeme za učenje, rad i druženja. Poželjno je uzeti više vremena za zadatke koji su prioritet ovisno o roku za koji to trebate pripremiti, pa oko njih planirajte svoje osobno vrijeme. Pri učenju je korisno rastaviti ciljeve učenja na manje dijelove kojima se može upravljati umjesto da Vas preplavi golema količina informacija. Pritom Vam mogu pomoći alati za organizaciju vremena, poput kalendara i checklista.
Htjela bih Vam napisati da je vrijedno to što znate smjer u kojem želite ići s edukacijom i karijerom. Budući da je za postajanje profesorom potrebno vremena, razmislite o kratkoročnim i dugoročnim ciljevima vezanim uz studiranje i razvoj karijere. Dugoročni cilj može pomoći da Vas motivira i usmjerava kroz trenutačne ciljeve, čak i ako posumnjate u sebe i ako su izazovi teški. Na taj način možete ublažiti pritisak koji osjećate. Također, ako naiđete na neki problem vezan za učenje ili karijeru, razmislite o tome da profesore pitate za smjernice i savjet gdje/kako da dođete do toga što Vas zanima.
Zvuči kao da s majkom prolazite kroz izazovnu situaciju i jasno je da vam je stalo do nje i da održite odnos s njom. Sve što ste napisali o svojim brigama i studiju ostavlja mi dojam da želite postati neovisna i odgovorna odrasla osoba pa se pitam kako bi majka reagirala kad biste joj pokušali ukazati na to. Kao i da joj date do znanja da svoj studij i financijsku sigurnost shvaćate ozbiljno. Pokušajte prihvatiti njezinu perspektivu s obzirom na iskustvo koje je imala (snalaženje s ranim roditeljstvom) i brigu za Vas, no pritom sačuvajte svoje želje i vrijednosti.
Također, ne trebate se opterećivati time što tražite podršku (od mene ili bilo koga drugog) u nošenju s izazovima. To je jedan od načina da dođemo do odgovora za nešto što ne možemo sami. Ako budete još trebali i htjeli savjetovanje, na web-stranicama „Sve je OK“ možete pretražiti mogućnostihttps://svejeok.hr/psiholoska-pomoc-u-rijeci/
Srdačno,
Tea Vehovec, psihologinja
