Čupanje kose

Pismo

Jako me rastužuje i samu sebe jako ljutim jer neprestano imam tik. Naime, krajeve kose “pritišćem” o prste i tako sam užasno skratila dijelove kose (10 cm sigurno). Onda sam se ošišala na prilično kratko, ali se tik i dalje javlja i mislim da ću se na kraju morati ošišati na ćelavo… Ne mogu se kontrolirati, pogotovo se javlja kad sam pod stresom, ali i kada sam dobre volje i sretna. Kada kosu stavim u rep svejedno izvučem dio kose van i ponovno krenem s tikom. Zamolila sam prijatelje da me upozore kada se to dogodi, ali pošto se događa doslovno stalno ni to nema smisla jer me onda upozoravaju na njega svake dvije minute…

Odgovor

Potreba za čupkanjem vlastitih dlaka koja posljedično dovodi do njihova gubitka naziva se trihotilomanija. Osobe često imaju osjećaj da nemaju kontrolu nad time što rade i, kao što si i sama primijetila, potreba da to čine može biti izraženija u razdobljima stresa, no jednako tako se može javiti i zbog drugih emocionalnih stanja poput dosade, potrebe za opuštanjem ili postizanjem zadovoljstva nakon što je dlaka iščupana. Razina svjesnosti o tome što čine također može varirati pa tako neke osobe uopće nisu svjesne svoga ponašanja, dok druge imaju uvid u to što rade.

Tuga i ljutnja koje navodiš zbog stalne potrebe za takvim ponavljajućim ponašanjem sasvim su razumljivi i vjerujem da te iscrpljuju. Pohvalno je što si uvidjela da ne možeš sama i osvijestila potrebu za pomoći – obratila si se prijateljima, napisala ovaj upit… Iako zvuči paradoksalno što nemaš osjećaj kontrole nad tim ponašanjima, upravo su naša ponašanja zapravo ono nad čime imamo kontrolu. Da bismo postigli promjenu na planu ponašanja, prije svega moramo razumjeti kako je ono što radimo pod utjecajem naših osjećaja i misli. Kada naučimo prepoznati i osvijestiti misli i osjećaje koji prethode određenim ponašanjima, lakše ih možemo mijenjati. Važno je također razumjeti koja je svrha naših ponašanja – što s njima dobivamo, kakvi se osjećaji javljaju prije, a kakvi nakon što napravimo određenu radnju.

Put do promjene nije lagan, ali nije nemoguć. Veliko je već i vrijedno divljenja što si sama uvidjela da ti je pomoć potrebna te ti stoga savjetujem da ustraješ u tome. Za sljedeći korak bilo bi važno da potražiš pomoć psihijatra koji će postaviti dijagnozu te procijeniti potrebu za primjenom farmakoterapije. Jedna je od terapijskih mogućnosti, koja se pokazala vrlo učinkovitom u liječenju trihotilomanije, kognitivno-bihevioralna terapija usmjerena na postizanje promjena navika prepoznavanjem okidača i pronalaženjem alternativnih aktivnosti u nošenju sa stresom i opuštanju. Vjerujem da ćeš uz odgovarajuću stručnu pomoć pronaći učinkovita rješenja u nošenju s ovim problemom. Sretno!

Ana Goleš, psihologinja

Podijeli s prijateljima

Slučaj je hitan i ne možeš čekati odgovor?

Ako je slučaj iznimno hitan i ne možeš čekati na naš odgovor, a ti ili netko u tvojoj blizini nalazite se u neposrednoj opasnosti, odmah nazovi 112 ili drugu hitnu službu.

Za pomoć u svim hitnijim slučajevima možeš koristiti i besplatnu mobilnu aplikaciju Heroes Nearby koja spaja ljude koji trebaju pomoć sa zajednicom lokalnih Heroja – prijateljima, članovima obitelji, službama, a po želji i s profesionalcima te dobrim ljudima u tvojoj neposrednoj blizini.

Skip to content