Pismo
Poštovanje,
ne znam bavite li se ljubavnim problemima, ali ja imam jedan veliki. Imam muža i sina, udala sam se prije godinu dana, a prije toga smo muž i ja bili tri godine u vezi. On je bio ljubav moga života, cijeli moj svijet i svemir. Ali otkako smo se vjenčali potpuno se promijenio nagore. Inače je u vojsci, dolazi kući otprilike svaka dva tjedna, samo vikende, i tada jedino vidi mene, bebu, prijatelje i obitelj. Razumijem da mu je teško, a i zbog one tri godine prije braka kad je bio savršen prema meni, još se borim za ovaj naš odnos. Nisam nikad trebala sumnjati u njega, niti se brinuti za bilo što. No otkako smo se vjenčali nije mi posvećivao puno pažnje, stalno je s prijateljima ili na mobitelu – i to je trajalo mjesecima. Onda smo dobili sina, dva mjeseca je opet bio savršen – i onda opet ništa. Sve mu je teško, umoran je, ne može on oko maloga, on bi malo s prijateljima itd. itd. Iako je tada još uvijek dolazio kući samo vikendom svaka dva tjedna, sve je bilo važnije od mene i bebe, čak i glupi mobitel. Inače sam cura koja živi u oblacima, mislila sam da će nam zauvijek biti kao prije braka jer, kao, zašto bi brak to promijenio? Ali sada… prošla je i godina, on ne postaje bolji. Nedavno smo se posvađali jer je cijeli vikend htio provesti s prijateljima. Toliko se naljutio da mi je uputio najružnije riječi, a prije toga mi u životu nije rekao ni najbanalniju stvar koja može zvučati ružno. Ostala sam u šoku. Tri godine imaš doslovno najsavršeniju osobu i nakon braka ona nestane?! Ne znam se nositi s tim, dapače gubim osjećaje prema njemu. Drugi me momci privlače puno više nego on, čak počinjem razmišljati i o rastavi, ali pokušavam još ovo spastiti i zbog nas i zbog sina. Moji su roditelji rastavljeni, znam kako je to, ali ovo naše ne ide nabolje. Hoće li ikad ići? Je li to normalna faza braka? Postoji li bolje sutra ili je ovo kraj? Često razgovaram s njegovim prijateljima o našim problemima jer možda oni imaju drukčiji pristup prema njemu i bolje će mu ukazati na to da me polako gubi i da se mora promijeniti. Jučer sam slučajno saznala od njegova prijatelja da mu je dužan novce i da je dužan još nekolicini ljudi. Davnih sam dana mužu rekla da su laž i prijevara jedino preko čega ne prelazim. I suptilno sam ga pitala je li kome što slučajno dužan, da znam. Nismo u dobroj financijskoj situaciji i prije braka smo se nekad znali zadužiti, ali prije nego što smo se vjenčali rekla sam mu da vrati sve dugove i da se u braku ne smije zadužiti, osim kod svojih roditelja, i rekao je da će to poštovati. I onda saznam da je odmah nakon što smo stupili u brak posudio, i to veće svote novca, kod više ljudi. Slomio mi je srce, toliko sam tužna, toliko me boli. Brige me za novce i dugove, mene boli to što mi je lagao i što mi laže već neko vrijeme. Ne znam što dalje. Ima tako divnu obitelj koju toliko volim, imamo sina, imamo toliko uspomena, bio mi je sve, život sam bila spremna dati da me nikad neće iznevjeriti, lagati mi, prevariti, a sada mu ništa ne vjerujem. Nisam još spremna rastaviti se, u dubini duše ne želim to još, želim se još boriti, ali tako je teško i bolno, ne želim da mi život prođe, a ja u nesretnom braku samo zato što nisam imala snage pustiti nešto što je davno trebalo biti iza mene.
Odgovor
Draga djevojko, suprugo i majko,
hvala ti na obraćanju za pomoć i traganju za pomoći jer to govori o tvojoj motivaciji i spremnosti na ulaganje truda u poboljšanje vašega bračnog odnosa, što je svakako poželjno i hvalevrijedno.
Znamo da željeti skladan brak/partnerski odnos samo po sebi nije dovoljno za sretan i uspješan odnos. Kvaliteta partnerskog odnosa ovisit će prvenstveno o tome koliko je svatko od vas spreman na vlastite modifikacije i prilagodbe radi zajedničke dobrobiti. Očekivati od partnera „promjenu na bolje“, bez razmatranja mogućnosti vlastite promjene, pouzdan je i siguran put u neuspješan odnos/„nesretan brak“.
Imaj na umu i činjenicu da ste nedavno postali roditelji, dobili ste nove i zahtjevne uloge na koje se tek trebate prilagoditi i međusobno uskladiti. Nije rijetkost da novopečeni roditelji, zbog visoke zahtjevnosti novonastalih uloga, izvještavaju o nezadovoljstvu brakom, odnosno teškoćama u partnerskom odnosu, a sve zbog otežanoga međusobnog usklađivanja u konstelaciji novih odnosa i uloga. Ono što se tada nameće kao nužnost jest otvorena i konstruktivna međusobna komunikacija. Stavljam naglasak na ovo „konstruktivna“ zbog toga što se često komunikacija partnera, kada je opterećena negativnim emocijama, nezadovoljstvima, zamjeranjima i sl., pretvara u destruktivnu komunikaciju, odnosno međusobno optuživanje. Konstruktivna se komunikacija od destruktivne, osim po načinu izražavanja, najprije razlikuje po namjeri i cilju. Kada konstruktivno komuniciramo, cilj nam nije napad na partnera ni njegovo optuživanje, osuđivanje, „traženje grijeha“ niti nametanje krivnje. Fokus je konstruktivne komunikacije traženje rješenja problema, a čemu je preduvjet identificiranje pravih uzroka problema. Razumijevanje vlastitih emocija i potreba, kao i partnerovih, pomaže u njihovu identificiranju. Važno je da svatko od vas zna jasno verbalizirati vlastite potrebe tako da ne provocira niti nameće krivnju/odgovornost partnera. Pri komuniciranju o frustracijskim sadržajima važno je ostati fokusiran na konkretna i specifična ponašanja koja izazivaju neslaganja, bez pretpostavljanja i sugeriranja kako je problem jednostran i uzrokovan drugom stranom. Da bi komunikacija bila konstruktivna i efikasna, nužno je da oba partnera znaju kako iskreno izraziti svoje osjećaje, ali pazeći da ne povrijede jedno drugo. U tom su smislu “ja”-poruke snažan alat jer omogućuju govor o osobnim osjećajima bez optuživanja drugoga. Na primjer, umjesto da se kaže: “Tebi su svi važniji od mene”, bolje je reći: “Osjećam se zanemareno kada imaš potrebu toliko izlaziti s prijateljima/biti na mobitelu“ i sl.
Vjerovati da je za sve aktualne probleme i nezadovoljstvo odgovoran partner, odnosno njegovo ponašanje i njegova „promjena nagore“ i očekivati da je on jedini koji se treba mijenjati, neće popraviti vaš odnos.
Za poboljšanje odnosa ključno je ulaganje zajedničkog napora i spremnost obiju strana na osobne modifikacije i prilagodbe radi višega zajedničkog cilja koji je prethodno također važno izrazgovarati i definirati, jednako kao i potrebe i očekivanja od odnosa/braka koje svatko od vas ima, a koji su moćan regulator osjećaja zadovoljstva. Izražavanje emocija i potreba putem konstruktivne komunikacije omogućuje dublje razumijevanje i jačanje veze, što je nužno za zdrav i ispunjen partnerski odnos. Stoga bi redovita komunikacija partnera o svojim osjećajima, potrebama i očekivanjima, čak i kada ne postoje trenutačni konflikti, bila korisna u izgradnji snažnog temelja povjerenja i otvorenosti, čime se smanjuje vjerojatnost pojave nesporazuma.
Konačno, redovita samorefleksija i traženje povratne informacije od partnera može pomoći u prepoznavanju i promjeni komunikacijskih obrazaca koji dovode do konflikata. Budući da je rješavanje konflikata u ljubavnim odnosima proces koji se neprestano razvija, važno je ostati otvoren za učenje i rast, kako individualno, tako i kao par. Na taj način veza postaje jača, a partneri sposobniji suočavati se s izazovima koje život donosi.
Na kraju, važno je zapamtiti da je konstruktivno komuniciranje vještina koja se uči, koja zahtijeva strpljenje, praksu i spremnost na prilagodbu. U tom procesu učenja mogu ti pomoći stručnjaci u Obiteljskom centru koji nude besplatne usluge savjetovanja kako partnerima, tako i pojedincima.
Vjerujem u tvoju motivaciju za poboljšanje vašeg odnosa i spremnost na samouvide i osobne modifikacije svakog od vas.
Sretno!
Darija Russo Vilić, psihologinja, prof.
