Pismo
U zadnje vrijeme puno me toga muči, a najviše to što osjećam da sam u velikoj blokadi sama sa sobom i to utječe na apsolutno sve što u životu radim i s čime se susrećem (prijatelji, upoznavanje novih ljudi, posao, pokretanje vlastita posla, završavanje edukacije, funkcioniranje na dnevnoj bazi). Nešto me koči (vlastite misli?) – kočim samu sebe, jako sam nesigurna i strah me da neću biti i da nisam dovoljno dobra za ljude koji me okružuju, da će ti ljudi kad-tad otići pa sama odlučujem odstupiti, graditi zid prije nego što se to dogodi kako bih stajala sigurno iza njega i spremno dočekala tu “izdaju”. Teško mi je vjerovati partneru u romantičnom smislu. Često sam anksiozna, uglavnom zbog nekih malih stvari koje ostali ljudi ne smatraju tolikim problemima koliki su meni (anksiozna sam kad trebam nekoga nešto zatražiti, nekoga nešto pitati ili zamoliti, anksiozna sam prije susreta s nekim novim osobama zbog misli u glavi poput “hoću li im se svidjeti”, anksiozna sam kad trebam donijeti odluku – pogotovo ako je ta odluka od neke veće važnosti). Jako teško donosim odluke, teško mi je organizirati se i ispoštovati stvari koje sam stavila na papir, oscilacije u raspoloženju su goleme (ili sam na sedmom nebu motivirana kao nikada dosad ili mi doista ni do čega nije stalo). Teško mi je izgraditi rutinu i DEDICATION u mom rječniku ne postoji, samo trenutačna motivacija. Imam osjećaj da sam prije, recimo, godinu dana bila puno slobodnija, sretnija osoba, koju ni najmanje nije bilo briga što netko o njoj misli, a danas sam nešto drugo, nezadovoljna, u potrazi za onime što je bilo prije. Mislim da bi mi razgovori s nekim bili od velike pomoći, ali ne znam kamo krenuti ni kome se obratiti jer je ovo prvi put da se na ovaj način nekome otvaram i razgovaram. Hvala svakako na prilici.
Odgovor
Draga djevojko,
bravo za hrabrost koju si pokazala kada si se odlučila javiti i potražiti pomoć. Iz svega što si napisala mogu zaključiti da si osoba s mnoštvo kvaliteta i da se brineš ne samo o drugima već i o sebi. Djeluješ mi kao marjiva i svestrana osoba. Nadam se da će ti moj odgovor pomoći da bolje razumiješ sebe te da potom možeš svjesnije odlučiti želiš li, i na koji način, raditi dalje na svojoj dobrobiti.
Kažeš kako si često anksiozna zbog malih stvari poput traženja pomoći, upita i sl. Odmah bih te ispravila i rekla ti da to nisu male stvari, za tebe i za puno drugih ljudi. Uspješno si prepoznala da se osjećaš anksiozno u različitim socijalnim situacijama te otišla korak dalje i prepoznala neke specifične misli koje ti se javljaju. A to je već veliki korak. Kada kažem da to nije mala stvar za tebe i za neke druge ljude, govorim ti to zato što nekim osobama uobičajeno da se boje socijalnih interakcija. To znači da je svaka (ili većina) situacija koja zahtijeva interakciju s drugim ljudima (ne nužno verbalnu u obliku razgovora) nekim ljudima izrazito stresna i doživljavaju je prijetećom. Tako se neke osobe, kada se nađu u takvoj situaciji ili kada samo razmišljaju o takvoj situaciji, počinju osjećati lošije (raste strah, sram, anksioznost ili neka druga neugodna emocija), mogu doživljavati različite neugodne senzacije u tijelu (lupanje srca, ubrzano disanje, znojenje ruku i sl.) i javljaju im se svakojake negativne misli. Najčešće misle da će se osramotiti, da će drugi misliti nešto loše, da će im se smijati i sl. To je stanje tipično za teškoću koja se službenim terminima naziva socijalna anksioznost, koja pogađa velik broj ljudi, pogotovo mladih odraslih ljudi. Osobe koje se suočavaju sa socijalnom anksioznošću mogu tako imati teškoća s odlaskom na druženja, s upoznavanjem novih ljudi, traženjem pomoći ili donošenjem nekih odluka koje uključuju druge ljude ili utječu na njih.
U podlozi takva stanja često su vjerovanja da osoba nije dovoljno dobra, da je drugi neće voljeti ili da će je odbaciti. Može biti prisutno i neko drugo negativno vjerovanje. Takva se uvjerenja zovu bazična, a usađena su u nas odmalena. Mogu biti adaptivna i neadaptivna. Kada u nekoj životnoj fazi neadaptivna vjerovanja prevladaju, može doći do porasta teškoća. No dobra je vijest da se vjerovanja mogu preispitivati i mijenjati, i da to što danas mislimo o sebi nije nužno ono što ćemo misliti o sebi za nekoliko mjeseci ili godina.
Prvi je korak prema promjeni uspješno prepoznati što te muči – koje su to situacije koje ti izazivaju nelagodu i što ti prolazi kroz glavu u takvim situacijama (ili kada zamišljaš takve situacije). Ti si to već prilično uspješno napravila, a ja ti šaljem obrazac koji ti može pomoći da još bolje razumiješ što se događa. Jednom kada uspješno prepoznaš misli, emocije i senzacije koje osjećaš u pojedinim situacijama, napravit ćeš prvi korak ka promjeni.
Vidjet ćeš da su misli koje se javljaju uglavnom negativne. To se zovu negativne automatske misli, javljaju se vrlo brzo i nisu pod našom direktnom kontrolom. Utječu na to kako se osjećamo i u konačnici ponašamo. No želim naglasiti da nisu nužno točne (zapravo, u većini slučajeva nisu točne!).
Jednom kada prepoznaš svoje negativne misli, možeš ih dalje preispitivati. Možeš se upitati:
Koliko mi se puta dogodio taj negativan ishod koji predviđam?
Što je najgore što se može dogoditi? Što i ako se dogodi, mogu li živjeti s time?
Hoće li se netko toga sjećati za mjesec dana?
Koji su mi dokazi u prilog te moje misli, a koji protiv?
Pomaže li mi ta misao? Mogu li nekako drukčije razmišljati?
U nastavku ti šaljem poveznicu na edukativni materijal gdje je prepoznavanje i odgovaranje na negativne misli jako lijepo opisano i to baš na primjeru socijalne anksioznosti. Nadam se da će ti koristiti:
https://ssc.uniri.hr/files/negativne_automatske_misli(1).pdf.
Navodiš kako imaš teškoća u donošenju nekih odluka i u pokretanju nekih aktivnosti. Vjerujem da ti nije lako i da te to opterećuje. Kažeš i da si u blokadi sama sa sobom. Voljela bih ti pružiti neke savjete kako da se vratiš sebi te u skladu s time počneš provoditi odluke i aktivnosti koje prate tvoje vrijednosti.
Imaš li kakvu aktivnost u kojoj uživaš, a da možeš biti sama sa sobom – šetnja, kupka? Vjerujem da imaš pa pokušaj pronaći neku aktivnost koja te opušta i uzmi to vrijeme kao vrijeme za upoznavanje sebe. Pokušaj voditi unutarnji dijalog sa sobom – Što volim raditi? U čemu uživam? Koje su moje potrebe sada u životu? Što bih voljela postići u mjesec dana? Pokušaj pritom zauzeti znatiželjan stav u kojem sebe ne osuđuješ, već se aktivno pokušavaš bolje upoznati. Provodi to svaki dan ako si u mogućnosti. Zaključke i opažanja možeš zapisati u neku bilježnicu koja ti može poslužiti kao dnevnik. Čitaj taj dnevnik kada osjetiš potrebu i daj si priliku da sebe ponovno pronađeš.
Kažeš da se unazad godinu dana sve promijenilo. Pokušaj razmisliti o tome što se tada dogodilo i izazvalo promjenu. Kako su te ta iskustva oblikovala? Pokušaj vidjeti možeš li, umjesto da pokušavaš ponovno biti ono što si bila, pokušati biti neka nova verzija sebe? Razvijamo se i rastemo svaki dan, i sigurna sam da si već miljama daleko od one osobe koja si bila prije godinu dana, samo moraš pronaći način kako da se opet vratiš razgovoru sa sobom i vidiš koji su ti daljnji smjerovi u životu. Vjerujem da će se, kada bolje upoznaš sebe, razjasniti slika onoga čemu želiš težiti, pa ćeš i odluke lakše donositi.
Da bi se bolje povezala sama sa sobom, šaljem ti audiosnimku koja ti može pomoći. Riječ je o prakticiranju mindfulnessa (svjesnosti trenutka), s naglaskom na njegovanju stava nježnosti prema sebi.
S obzirom na to da si navela kako bi voljela s nekime razgovarati, i znajući da ne moraš ovo prolaziti sama, šaljem ti link na besplatno savjetovanje koje možeš dobiti putem HZZO-a: https://zzjzpgz.hr/zavod/odjeli/odjel-za-prevenciju-i-lijecenje-bolesti-ovisnosti/ambulanta-za-mentalno-zdravlje/
Sretno i bit će sve O.K.!
Ana Đorić, psihologinja
