Pismo
Imam problema s anksioznosti, u vezi se osjećam veoma loše kad ode negdje s nekom prijateljicom ili općenito od mene. Često mislim da me više ne voli i da se udaljava od mene. Imam osjećaj da sam mu teret te radim scene i drame kao da se trudim sabotirati to što imamo. Smeta mi kada se ne javlja i kada se osjećam tako. Osjećam se loše i ne prestajem plakati.
Odgovor
Draga djevojko,
iz tvojeg pisma nedostaje mi dosta informacija kako bih bolje razumjela što se među vama događa, primjerice koliko dugo ste u vezi, što se među vama događalo prije, a sada je drukčije, kakva je vaša komunikacija. Ono što je iz pisma jasno jest da se trenutačno u ovom odnosu osjećaš nesigurno, da te uznemiruje njegova odsutnost, pogotovo kada se druži s prijateljicama, zbog nekog razloga osjećaš da među vama nedostaje bliskosti. Ako dobro razumijem, zbog tog osjećaja panike od gubitka povezanosti, ˝radiš drame˝, plačeš, i onda osjećaš da si zbog takvog ponašanja teret i da to ne pomaže, dapače, da na neki način time sabotiraš vašu vezu i da se udaljenost među vama još više pojačava.
Kada se u odnosu koji nam je jako važan osjećamo nesigurno, nije neobično da nas preplavljuje osjećaj panike, brige, tuge, zamjeranja, sumnje i, naravno, straha. Smeta ti da ti se ne javlja jer to njegovo ponašanje tumačiš na određeni način – vjerojatno to povezuješ s njegovom smanjenom zainteresiranošću, mogućom nelojalnošću, distanciranjem od tebe? U takvim se situacijama katkad znamo osjećati i kao da smo ˝previše˝ za našeg partnera.
Da bi sebi pojasnila svoje osjećaje, pokušaj odgovoriti ne neka pitanja. Kada se u ovom odnosu osjećaš dobro, koji su to trenuci? Kada misliš da se tvoj partner osjeća dobro? Kada osjećaš bliskost i povezanost, kojim riječima i ponašanjima to izražavate? Kako si znala da te partner voli i što je sada toliko drukčije te ti se čini da te više ne voli?
Jako bi me zanimala perspektiva tvojeg partnera, što misliš kako on vidi ovu situaciju? U vašem odnosu, kao i u svakom važnom odnosu, za održavanje bliskosti svakako je potrebna iskrena i otvorena komunikacija. Jesi li pokušala s njime razgovarati u trenucima kada imate osiguranu privatnost, dovoljno vremena i kada niste preplavljeni neugodnim osjećajima, da mu pojasniš svoje osjećaje i potrebe, ali i da on ma priliku reći kako on vidi ovu situaciju i kako se osjeća? Katkad izbjegavamo izravno suočavanje i iskreni razgovor jer se bojimo onoga što bismo mogli čuti, no takva komunikacija daje nam priliku za pojašnjenje mogućih nesporazuma, priliku da zaista razumijemo drugu stranu i dobijemo dublji uvid u to kako utječemo jedno na drugoga.
To bi svakako bio prvi korak ka promjeni tvojeg osjećaja u ovoj vezi. Ako vam ne uspijeva razgovarati na ovaj način sami, možete potražiti pomoć stručnjaka, psihoterapeuta koji radi s parovima. Osim toga, ako vidiš da nošenje s anksioznošću postaje preteško, možeš se za podršku javiti psihologu ili psihoterapeutu za individualne razgovore. S obzirom na to da studiraš, možeš se javiti kolegicama u Psihološko savjetovalište Studentskog savjetovališnog centra.
Sretno!
Ivona Maričić Kukuljan, psihologinja i psihoterapeutkinja
