Pismo
Mislim da imam ADHD, ali me strah otići liječniku jer se bojim da me neće shvatiti ozbiljno.
Odgovor
ADHD (engl. Attention Deficit Hyperactivity Disorder) jedan je od najčešćih neurorazvojnih poremećaja dječje i adolescentne dobi. To je kognitivni i bihevioralni poremećaj koji karakteriziraju hiperaktivnost, impulzivnost i teškoće pažnje.
Ovaj se poremećaj javlja kod 3 – 5 posto školske djece, češće kod dječaka. Najčešće se prepoznaje polaskom u školu, kada se pred djecu postavljaju veći i strukturiraniji zahtjevi koji do tada (u predškolskom obrazovanju) nisu bili prisutni. Ako je neprepoznat ili netretiran, može perzistirati u odrasloj dobi.
Sljedeće teškoće mogu upućivati na postojanje ADHD-a:
- Osjećaj da živiš ispod svojih potencijala, neispunjenje ciljeva (bez obzira na to koliko si postigla).
- Poteškoće s organiziranjem (male stvari i svakodnevne obaveze stvaraju probleme: neplaćeni račun, izgubljen važan papir, zaboravljeni sastanak).
- Kronično odgađanje zadataka ili problemi sa započinjanjem aktivnosti.
- Započinjanje više projekata odjednom, od kojih se samo neki završe.
- Govoriš ono što ti padne na pamet bez obzira na to je li to prikladno u situaciji u kojoj se nalaziš.
- Stalno si u potrazi za nečim stimulativnim.
- Netolerancija za dosadu – čim ti nešto postane dosadno, odmah prelaziš na drugu aktivnost.
- Distraktibilnost, često se isključiš usred razgovora.
- Kreativnost, intuitivnost, inteligencija.
- Problem pri slijeđenju rutina i ustaljenih procedura.
- Zbog svoje nestrpljivosti drugi te često doživljavaju nezrelom.
- Impulzivnost u svojim akcijama, npr. impulzivno trošenje novca, mijenjanje životnih planova i sl.
- Tendencija da se često i konstantno brineš oko nekih stvari.
- Osjećaj nesigurnosti.
- Promjene raspoloženja.
- Lupkanje prstima, ljuljanje na stolici, potreba da često ustaješ.
- Sklonost ovisničkim ponašanjima (alkohol, kockanje, shopping…)
- Pogrešna samoprocjena (mnogi odrasli s ADHD-om imaju lošu sliku o sebi, vide druge kao sposobnije).
- Prisutnost ADHD-a u obitelji.
Nemam informacije o tome koje teškoće doživljavaš i koliko dugo one traju. Ako na sebi od ranije dobi primjećuješ prije navedene teškoće te ako one ometaju tvoje funkcioniranje (prije svega u školi) od ranije (predškolske ili osnovnoškolske) dobi, moguće je da je riječ o simptomima ADHD-a.
No smatram važnim spomenuti da postoje i razni drugi poremećaji koji također utječu na našu koncentraciju i pažnju, stoga je važno otići na obradu psihologa kako bi se utvrdilo o kojim je teškoćama riječ i kako se mogu ublažiti.
Vjerujem da će te liječnik saslušati ako mu objasniš da imaš teškoća u svakodnevnom funkcioniranju i opišeš njihovu prirodu te zamoliš da te uputi na obradu psihologa. Bilo bi dobro o tome razgovarati s roditeljima i zatražiti njihovu podršku pri odlasku liječniku.
Iva Kirša, psihologinja