Pismo
Zadnjih tjedan dana imam osjećaj da se sve oko mene raspada, a ne želim nikoga s time opterećivati pa mislim da je ovo najbolji način. Radim u jednoj državnoj tvrtki na odgovornom radnome mjestu, ali još uvijek nisam ovlašteni državni službenik jer nemam položen državni ispit. Za državni ispit sam se počela pripremati mjesec dana prije jer sam smatrala da će mi to biti dovoljno vremena. Olakotna je okolnost državnog ispita što moram polagati samo opći dio, odnosno dio koji se odnosi na državnu upravu. Zašto je to olakotna okolnost? Jer sam magistar državne uprave. Prije mjesec dana, kada sam se počela pripremati za državni ispit, apsolutno je sve bilo idilično. Bilo je ljeto, vruće, izlasci… apsolutno se sve posložilo. I tada sam bila na godišnjem odmoru. U to sam vrijeme bila i s jednim dečkom. Dečko kojega sam upoznala na poslu, s kojim sam toliko brzo i lako kliknula. Konekcija je bila luda, a sviđanje jako s obje strane. Podsvjesno mi je državni ispit bio stres jer sam si u glavi zacrtala da sve osim prolaza, ne dolazi u obzir. Taj dečko mi je bio velika podrška jer je prošao nešto slično i “navijao” je za mene. Učenje u tom trenu nije bio toliko velik problem iako sam završila s faksom prije dvije godine i povratak na učenje bio je malo teži. Ali sve sam to uspjela hendlati.
Onda, odjednom, sve je stalo. Godišnji je završio, povratak na posao i nije bio toliki problem, ali jednostavno osjećala sam se potpuno drukčije. Možda je važno napisati i da stvarno jako volim svoj posao i stalo mi je do njega. Počeli su prvi “problemi” s tim dečkom. Nakon tjedana mučenja i toplo-hladnog odnosa, pukla sam. Najprije fizički. Onda je sve ostalo krenulo nizbrdo. Pojavljuju se jako veliki bolovi u trbuhu, nešto s čime imam problema oduvijek, a da s medicinske strane nikad nisam dobila neko logično objašnjenje zašto se to događa i kako to liječiti. Svaki drugi dan hitna i liječnici. Svi nalazi su savršeni, a mene boli i nitko me ne doživljava ozbiljno. Propisani su mi antibiotici i tada kreću psihički problemi. Odlučujem, koliko god slaba i bolesna bila, dati priliku tom dečku da vidimo u čemu je problem. Problem je navodno u njemu. Možda sam glupa i naivna, ali u priču vjerujem. Meni je jako stalo do tog odnosa jer sam osjetila da je to to, nakon godina koje sam provela sama. On je također pokazivao koliko mu se sviđam. Velike planove smo imali, puno izleta organiziranih, plaćenih hotela. Jedino što nas je kočilo do trenutna realizacije bila je moja molba da pričekamo da riješim državni ispit. Pišem ovo 24. rujna, a sutra ga u 10 ujutro polažem u Zagrebu. Međutim, naš je odnos pukao, navodno jer sam ja predobra osoba koja se previše dala u taj odnos, a on mi jednostavno ne može pružiti isto. Slažem se da je možda naš odnos kratko trajao, ali vrijeme i ono što sam proživjela s njim, jednostavno nije mjerljivo ni s čim. Koliko god me to iznutra žalostilo, morala sam se posložiti u glavi i vratiti učenju jer smo sad već dva tjedna do polaganja državnog ispita. Trudim se, ne ide. Odlučim se vratiti na posao. Odradim jako zahtjevnu smjenu, osjećam se izvrsno, dolazim doma, kreće anksioznost i veliki bolovi. Idući dan me liječnica bez pogovora šalje na hitnu gdje me konačno primaju u bolnicu. Dva dana nakon uzimanja antibiotika preko infuzije i pripisanog antibiotika za doma, osjećam se dobro. I otpuštaju me kući. Učenje i dalje čeka. Nekako se te skripte prolaze, ali se ja i dalje osjećam neuspješno i loše. Inače imam najbolje roditelje na svijetu, koji bi apsolutno sve napravili za mene i žalosti ih vidjeti me tužnu, a shvaćaju da se nešto događa. Njima, naravno, to ne mogu reći jer koliko god da me vole, oni su „old school“ i za njih jednostavno ne postoji mentalno zdravlje i kod nas se o tome ne govori. A shvaćam da većina problema koje sam ovdje navela potječe iz moje glave. Sama sam si nabila stres i pritisak da moram proći državni ispit, sama si stvaram težu situaciju razmišljanjem o tom dečku i o tome gdje sam potencijalno pogriješila, a opet dovoljno sam svjesna da nije problem u meni i, na kraju, uz toliki stres narušila sam si zdravlje nenormalno. Smršavila sam tri kilograma, a općenito sam jako mršava osoba, apetita nemam, jer tako djelujem pod stresom, i ne znam više kako si pomoći. Još jedan podsvjesni problem, sumnjam apsolutno u sve otkad učim za državni ispit, nešto što sam učila na fakultetu, i imam osjećaj kao da se prvi put susrećem s time i jednostavno ne razumijem neke stvari. Bila sam studentica koja je sve riješila u roku i kojoj je sve išlo od ruke. Imam osjećaj da mi je glava puna svega i ne znam više kako si pomoći. Unaprijed vam želim zahvaliti na odgovoru i što ste omogućili meni i svim drugim korisnicima ovoga portala da negdje mogu otvoriti dušu i osjećati se bolje.
Odgovor
Pozdrav!
Za početak, iskreno se nadam da si uspješno položila državni ispit! Koliko god je razdoblje pripreme bilo stresno i puno sumnja u vlastite kapacitete, vjerujem da je iskustvo i vještina studentice koja je sve rješavala u roku i sve joj je išlo od ruke, pomoglo.
Nakon idiličnog razdoblja godišnjeg odmora i početka ljubavne veze, zatekla te je stvarnost u kojoj su pred tobom zahtjevni zadaci; učenje za ispit koji ti je iznimno važan i, istodobno, promjena atmosfere u partnerskom odnosu. Ti su stresori u tebi aktivirali simptome koji su ti, koliko razumijem, poznati – tvoje tijelo ima vrlo intenzivan odgovor na stres. Svi mi imamo neki sebi svojstven način odgovora na događaje i okolnosti koje percipiramo stresnima. Nije neobično da si ti, odrastajući uz roditelje koji, kako kažeš, ne vjeruju u mentalno zdravlje i o tome ne govore, možda zato razvila tjelesne simptome, nešto što ˝postoji˝, o čemu je prihvatljivo razgovarati.
Pretjerana zabrinutost na nas djeluje na različitim razinama: fiziološki, psihološki i emocionalno proizvodi tjeskobu koja obuzima čitav organizam. Anksioznost tijelo dovodi u stanje stresa, a simptomi se mogu grupirati u kognitivne, emocionalne, bihevioralne i tjelesne.
Kognitivni simptomi anksioznosti su zabrinutost, teškoće u koncentraciji, teškoće u pamćenju, negativna očekivanja, negativna razmišljanja o sebi i trenutačnoj situaciji, problemi s prisjećanjem, kognitivne konfuzije, zastrašujuće fantazije, netolerancija na nejasnoće.
Emocionalni simptomi anksioznosti su neugoda i nemir, neizvjesnost i iščekivanje, uplašenost, nervoza i napetost, prisutnost raznih strahova, strah od gubitka kontrole, depersonalizacija (osjećaj „kao da ja nisam ja“) osjećaj sputanosti, razdražljivost.
Bihevioralni (ponašajni) simptomi anksioznosti su izbjegavanja situacija i osoba koje izazivaju anksioznost, sramežljivost, povučenost i nesigurnost u socijalnim kontaktima, slaba koordinacija pokreta, izrazita aktivnost ili pasivnost.
Tjelesni simptomi anksioznosti su najčešće respiratorni (osjećaj gušenja i nedostatka zraka, ubrzano disanje), kardiovaskularni (ubrzan puls, osjećaj lupanja srca, povišen krvni tlak, crvenilo ili bljedilo), promjene na koži (promjene u temperaturi kože, crvene pjege), mišićni (tremor, mišićna tenzija, mišićni grčevi, drhtanje) te oni tebi dobro poznati, gastrointestinalni (bol u trbuhu, proljev, mučnina i povraćanje). Od ostalih simptoma mogu se javiti glavobolja, vrtoglavica i osjećaj nesvjestice, bolovi u prsima i iscrpljenost, nesanica i noćne more, kao i učestalo mokrenje.
Kao što vidimo, mnogo je simptoma koji se mogu klasificirati kao anksiozni. Pojavnost određenih simptoma, njihov broj, intenzitet, trajanje i učestalost razlikuje se od osobe do osobe. Netko može imati samo nekoliko blagih simptoma, dok drugi može imati sve simptome anksioznosti – i to vrlo snažnog intenziteta.
Glavno je pitanje, kako spriječiti pojavu tih neugodnih simptoma?
Postoji nekoliko savjeta koji su univerzalni, korisni za sve ljude, odnosno s kojima ne možeš pogriješiti.
Fizička aktivnost; vježbanje je važan dio fizičkog i mentalnog zdravlja, snažan reduktor stresa. Može poboljšati raspoloženje i pomoći nam da ostanemo zdravi. Pokušaj odraditi tri do pet 30-minutnih treninga tjedno. Svakako odaberi vježbe u kojima više uživaš.
Izbjegavaj alkohol i rekreativne droge. Te tvari mogu uzrokovati ili pogoršati anksioznost. Ako pušiš, pokušaj prestati pušiti i konzumirati pića s kofeinom. I nikotin i kofein mogu pogoršati anksioznost.
Neka san bude prioritet. Učini što možeš kako bi bila sigurna da ćeš spavati dovoljno da se osjećaš odmorno. Za dobar san važni su i kvaliteta i količina. Liječnici preporučuju prosječno osam sati noćnog sna. Ako ti anksioznost otežava zaspati, stvori rutinu koja će ti pomoći da usneš. Primjerice, pokušaj se držati rasporeda odlaska na spavanje, svakoga dana u isto vrijeme.
Hrani se zdravo. Neka istraživanja ukazuju na to da unos određenih namirnica kao što su povrće, voće, cjelovite žitarice i riba, može biti povezana sa smanjenom tjeskobom.
Zakaži sama sa sobom vrijeme za brigu. Možda zvuči neobično planirati vrijeme za brigu, ali pokazalo se efikasnim odrediti točno vrijeme kada ćemo namjerno razmišljati o svojim brigama i strahovima. Odvoji 30 minuta da utvrdiš što te muči i što možeš učiniti u vezi s tim. Imaj svoju “seansu brige” svaki dan u isto vrijeme. Ne zadržavaj se na “što ako”, usredotoči se na ono što te zapravo čini tjeskobnom. Ako te brige počnu mučiti u neko drugo vrijeme, kaži si: „O tome ću razmišljati u svoje isplanirano vrijeme.“
Prekini ciklus. Kada se osjećaš tjeskobno, brzo prošetaj ili se udubi u neki hobi kako bi preusmjerila svoj um od briga.
Koristi tehnike upravljanja stresom i opuštanja. Vizualizacija, meditacija i joga primjeri su tehnika opuštanja koje mogu ublažiti anksioznost. Na YouTubeu možeš naći brojne primjere takvih tehnika, npr. vježbu abdominalnog disanja.
Koristi tehniku upravljanja vremenom. Učinkovite strategije upravljanja vremenom mogu pomoći ljudima da se usredotoče na jedan po jedan zadatak. „Razbijanje“ velikih zadataka na manje korake koji ne djeluju previše zahtjevno, može pomoći da te zadatke onda ostvariš s manje stresa.
Druži se. Pokušaj da te brige ne izoliraju od voljenih osoba ili aktivnosti.
Provedi vrijeme sa životinjama. Kućni ljubimci nude društvo, ljubav i podršku. Istraživanje objavljeno 2018. potvrdilo je da kućni ljubimci mogu biti od pomoći ljudima s raznim problemima mentalnog zdravlja, uključujući anksioznost.
I, za kraj, možeš istražiti što ti izaziva tjeskobu ili uzrokuje stres. To možeš činiti sama; potražiti okidače, razmisliti o trenucima i mjestima na kojima primijetiš da se osjećaš najviše tjeskobno, razmisliti o svojim obrascima, možeš li ih preduhitriti ili će već njihovo prepoznavanje smanjiti njihov intenzitet. Ako znaš uzroke svoje tjeskobe, to može pomoći da svoje brige sagledaš u novoj perspektivi. Sljedeći put ćeš biti bolje pripremljena reagirati, možda i na neki novi drukčiji način nego do sada. A to možeš činiti i uz podršku stručnjaka, psihologa ili psihoterapeuta koji će biti koristan sugovornik na putu samorazumijevanja.
Sretno!
Ivona Maričić Kukuljan, psihologinja i psihoterapeutkinja
