Pismo
Muči me usamljenost.
Odgovor
Draga čitateljice,
Doživljaj usamljenosti neugodno je i bolno iskustvo.
Iz tvoga pisma ne mogu razabrati kada se taj osjećaj javio i što mu je prethodilo kao uzrok. Osjećaj usamljenosti obično se javlja kada prekinemo neki značajan odnos – partnersku ili prijateljsku vezu, kada izgubimo blisku osobu, napustimo poznatu okolinu i preselimo u novu sredinu, dođemo u novu obrazovnu ili radnu organizaciju u kojoj ne poznajemo suradnike i slično. Praznina koja nastaje nakon prestanka nekog odnosa, a prije uspostavljanja novog odnosa, zna biti teška. Međutim, usamljenost možemo osjećati i dok smo okruženi drugim ljudima. Obično se to događa u odnosima koji ne zadovoljavaju naša očekivanja i potrebe te kada druga osoba ne pokazuje interes i razumijevanje za nas. Događa se i kada sami sebe „napustimo“ odustajanjem od onoga što nam je bitno kako bismo ugodili drugima.
Usamljenost stvara doživljaj da ne možemo ostvariti dublji kontakt s drugim ljudima. Prati ju dojam odbačenosti, napuštenosti, nepripadnosti i otuđenosti od drugih ljudi. Javljaju se osjećaji tuge, straha, ljutnje ili dosade. Posebno smo ranjivi zbog dojma da se ne možemo ni na koga osloniti te podijeliti misli, osjećaje i iskustva. Uz želju da nas drugi prihvate i da budemo dio njihova života, istodobno sumnjamo u vlastitu privlačnost i socijalne vještine, što dovodi do pada samopoštovanja. Ranija razočaranja mogu dovesti do toga da se prestanemo truditi. Budući da usamljenost doživljavamo kao stanje koje nije naš izbor, ako dugo potraje, može dovesti do osjećaja bespomoćnosti, beznadnosti i tjeskobe.
Važno je na vrijeme potražiti pomoć kako osjećaj usamljenosti ne bi prerastao u depresiju. Ako je osjećaj usamljenosti dugotrajan, razgovor sa psihologom mogao bi pomoći otkloniti uzroke osjećaja usamljenosti i, promjenom načina gledanja na problem i ustaljenih obrazaca ponašanja, spriječiti ponovnu pojavu tog osjećaja u budućnosti.
Usamljenost je osjećaj koji su, u nekom razdoblju svoga života iskusili gotovo svi ljudi. Iako osjećaj usamljenosti može biti intenzivan i neugodan, nije trajan. Budući da je doživljaj usamljenosti subjektivan doživljaj, opstaje ako ne činimo ništa da bismo ga promijenili. Stoga je potrebno ohrabriti se i pristupiti drugim ljudima. Razočaranja iz prošlosti iskoristi kao iskustvo koje će ti pomoći u nalaženju novih načina bivanja u kvalitetnim odnosima, a ne kao razlog za brigu da će te i budući odnosi razočarati. Uključivanjem u slobodne ili sportske aktivnosti, edukacije, volonterske poslove ili honorarna zaposlenja mogla bi upoznati ljude sličnih interesa i zajedničkih tema. Sagledaj postojeće odnose i odaberi one koji još uvijek imaju potencijal da budu kvalitetni te poradi na njima. Na usamljenost možemo gledati kao na odmor i povlačenje od onoga što nam ne odgovara u međuljudskim odnosima, ali i poticaj za stvaranje odnosa koji nas ispunjavaju.
Budući da smo društvena bića, društveno smo uvjetovani da počinjemo misliti kako biti sam nije u redu. Međutim, koliko smo društvena bića, toliko smo i individue. Ako na to gledamo kao na vrijeme koje možemo posvetiti sebi, tada usamljenost prestaje biti nešto negativno, već nam daje mogućnost da dublje upoznamo sebe i osvijestimo ono što nam treba. Praznina koja prati osjećaj usamljenosti može postati prostor različitih mogućnosti – kreativnosti, stvaranja, novog i drukčijeg pogleda na svijet – i možeš ju ispuniti onim što te zanima, zadovoljava i razvija. Usamljenost nas može naučiti kako biti sami sa sobom i pritom biti zadovoljni. Kada se usredotočimo na vlastite potrebe i naučimo kako ih zadovoljiti, više nećemo tražiti u drugima i od drugih da nam nadomjeste ono što nam nedostaje. Kada smo dobro sami sa sobom, lakše ostvarujemo kvalitetne odnose i s drugim ljudima. Iskoristi svoju usamljenost kao iskustvo iz kojeg ćeš izaći snažnija, samopouzdanija i bolje poznavajući sebe.
Srdačan pozdrav,
Mia Host, dipl. psihologinja i psihoterapeutkinja
